Ovdje su je pustili i još neko vrijeme je pratili pogledom. Ako bolje pogledate, vidjet ćete želvu kako im maše.
Jučer se u mreže ribarice (tako od milja zovemo ribarski brod) Morski Žal upleo neočekivani stvor. Pored klizavih folpa, bodljikavih škrpinica, štipavih hlapova, nešto “šarenila” što će zamirisati u brudetu pulskih domaćica i drugoga finoga morskoga blaga koje nas nesebično obdaruje Omega-3 masnim kiselinama, našao se i stvor koji nikako tu ne spada. Glavata želva. (Pogledajte postove o puštanju želvi u more kod Jasne) Na putu prema površini mora, na bi li izronila i udahnula, zaplela se u mrežu. Možda je bila i malko pohlepna, pa je njena želja da iz mreže “ukrade” kojeg slasnog muzgavca kažnjena. Srećom, ubrzo se našla na krmi broda jer bi se, da je dulje ostala u vodi bez mogućnosti izranjanja, utopila.
Htjela sam je jutros slikati, ali su ribari zaključili da bi za nju bilo previše stresno čekati jutro na palubi. Malo su je pomazili i pustili u more.
Glavata želva (Caretta caretta) živi u toplim i umjereno toplim morima. Hrani se ježincima, spužvama, rakovima i mekušcima. .... Populacija koja naseljava Jadran dio je populacije koja se razmnožava u Grčkoj. ... Procijenjeno je da se godišnje u komercijalne svrhe ulovi oko 2 500 glavatih želvi. Ako se na umu ima da je cijela mediteranska populacija procijenjena na 5 000 spolno zrelih jedinki, ovakav ulov ima katastrofalne posljedice za ovu vrstu. Novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Caretta caretta iznosi 35 000 Kn. .... (preuzeto, vidi link)
Naravno motiv za puštanje kornjače na slobodu nije uopće novčana kazna, mada je itekako dobro što ona postoji. Nisam vegetarijanac (malo koketiram s tim načinom prehrane), pretpostavljam da čovjek mora ubijati životinje da bi preživio. Jedem ribu i “frutti di mare”, ali mislim da čovjek ipak mora znati neke granice. Ponekad, barem ponekad, bilo bi dobro da dokaže sebi i prirodi da je on razumno biće – HOMO SAPIENS!