HDZ-ova vlada je odlučila hotele Liburnije jednostavno predati SN i Dom Holdingu jer im je država navodno dužna iznos u približnoj vrijednosti predanih hotela (iako se nigdje ne navodi tko je procijenio da ti hoteli vrijede baš toliko!). Navodno(!), jer je izvješće Državne revizije o kuponskoj privatizaciji iz 2002. pokazalo da se tu ne zna tko pije, tko plaća, te da su ti holdinzi protuzakonito dolazili do dionica.
Vlada je prekršila zakon jer se privatizacija ne smije provoditi izravnom pogodbom. Najgori dio svega je što u ugovoru o preuzimanju nigdje nisu zaštićeni radnici niti je zabranjena preprodaja imovine, već se sve svodi na „đentlmenski dogovor“, tako da novi vlasnik u svakom trenutku može poslati na ulicu sve zaposlene i rasprodati imovinu. Nitko iz vlade nije inzistirao na zaštitnoj klauzuli!
Ovu protuzakonitu rabotu odobrio je ministar gospodarstva Damir Polančec, no šlag na sve stavio je Ivo Sanader koji nakon izbijanja skandala odjednom traži stručno mišljenje, pa ako ono bude negativno tražit će odgovornost… ali ne Polančeca, već samo čelnih ljudi HFP-a. Ne daj bože da bi netko u vladi HDZ-a mogao biti kriv!
Najsmješnije od svega je što su iz vlade ponudili da se u saboru raspravlja o kuponskoj privatizaciji i da se provede revizija kuponske privatizacije. Kakva revizija kad izvješće revizije već postoji? Šta sad treba napravit reviziju revizje da bi znali da je kuponska privatizacija bila najobičnija pljačka?
Post je objavljen 19.08.2005. u 11:12 sati.