Robi, Filip i Leon-Josip već su tu. Grupa malenih ubija ljude u computerskoj igrici. Privukli su moju pozornost. Programom za igru postali su ubojice. Raznim oružjima ubijaju sve živo. Na nekoj plaži sređuju i malu djecu, žene, starce i sve im to program broji kao neke bodove. Tek da čujete komentare malenih. Uredno kod tete knjižničarke sređuju svoj red za igranje. Program im je uredno predstavio kako je to njima neprijateljsko okruženje i kokaju sve živo. Mijenjaju se pred computerom, ali uvijek ista igra se odabire. Zar nebi mi stariji mogli biti malo selektivniji prema sadržajima s kojima se maleni bave. Netko mi spomene demokraciju. Ta ljudi dragi nije demokracija kada radi svatko tko šta hoće. To se drugačije naziva. Nekako ne mogu a da tome komentara ne dam. Roditelji znaju što to djeca igraju. Ta konačno, puno djece ima kod kuće arsenale igračaka oružja. S druge strane neki rade biznis, a neki ubiru i porez za prodane takove sadržaje. Pokušao sam djeci ukazati na to, da nije dobro ubijati, ali oni me u žaru ubijanja nisu skoro niti čuli.
Zvonac i ja smo radili s dijelom djece nešto sasma drugo. Učili smo ih slagati kamenčiće na ploče, ali tako da s njima ograđuju slobodnu površinu. Igraju po dvoje međusobno, pa tko je vještiji pobjeđuje. Reklo bi se graditeljska igra, ali neki vide u njoj i zarobljavanja protivničkih kamenčića i otimanje protivničkog prostora. Čak što više to je obično najprihvaćenije od djece. Tek kasnije počinju razvijati igru na graditeljski i sintetičniji način. Kao da kroz ovu igru iskazujemo evolucione periode kojima smo i sami nastali. Veseli me, da u tome radu imamo uspjeha. Postoji dosta malenih koji su ovu igru i zavoljeli.
Krenuo sam igrati s jednim od spomenute trojke. Bio je to Robi. Bilo je padanja grupa, poništavanja crnog prostora i podosta savjeta. Nekako mi je pravo zadovoljstvo ukazati na ispravan pristup u igri onom koji igra s zanimanjem i koji želi nešto naučiti. Za to treba stvoriti i ozračje, a u tome je Zvonac uspio po nekim od gradskih knjižnica za mlade.
Kako to obično biva Zvonac pokreće natjecanje po skupinama. A-skupinu čine jaki, a to su već znana trojka. Igraju na standardnoj ploči 19x19 linija. B-skupinu čine ostali koji igraju atari-go na 9x9. Jedan dio ne šljivi go, jer kao da su zaljepljeni na već spomenutu computersku igricu.
Pratim partije A-grupe. Prvo igraju Filip i Robi. Filip je crni uz 0,5 komi. Brzaju. Često kamenčići stiže na ploču bez razmišljanja. Igraju refleksno. 'Dečki moji, pa nije to go.', upozoravam ih ja. To je neka igra slaganja kamenčića na ploču što vi radite. To može svatko. U gou treba razmisliti, planirati, kombinirati. Za to treba i malo vremena. Nije cilj igra što prije složiti kamenčiće na ploču. Od mojih riječi, tek na kratko, se nešto izmjeni i opet oni po svome. Mislim si kako treba vremena da to sjedne kod njih. Vidim Robi igra glupost. Onemogučuje pravljenje očiju Filipovoj skupini koja ima izlaz. Na to Filip odigrava još veću glupost i omogućuje Robiju da izađe. Rekoh Filipu: 'E, pa ti si pravi prijatelj. Vidim kako je Robi upao, zbog svoje gluposti, u nevolju i možeš mu oboriti grupu, ali ti si pravi prijatelj i pomažeš mu u nevolji. Igraš još veću glupost, kako bi mu pomogao i on se izvukao. Radiš to i pod cijenu poraza.' I dobio je Robi tu partiju, jer Filip se izdašno ponašao kao njegov prijatelj. Na taj način se ustvari Robi neće ništa ojačati niti naučiti, pa se pitam kakav je to Filip prijatelj. Kako meni izgleda, pravi prijatelj nije taj koji sve povlađuje i radi na zadovoljstvo prijatelju. Treba koji puta i upozoriti na ono što nije dobro, pa makar se to prijatelju na prvi mah i ne dopada. Porazi nas uče.
Pobjedio je Robi i Leon-Josipa i bio pobjednik u A-skupini. Filip je na kraju ipak bio drugi.
U B-skupini je pobjedio Krešimir. On je trebao u atari-gou zarobljavati po šest kamenčića.
Opet smo nešto novo naučili. Neke stvari po tiho sjedaju u nama, pa ih možda niti ne primjetimo. Vrijedi raditi dobre stvari. One često tako djeluju.
One koji su tako zdušno ubijali u computerskoj igrici i uživili se u 'junaka' njenog, zamolio bi samo, da se bar malo stave u položaj onih koje je taj 'junak' ubio. Zamislite si, da ste vi oni koji su mirno prolazili ili se sunčali na plaži. Tu igricu su neki radili samo da bi novac zaraditi. Nadam se ne i iz još gorih pobuda.
Sve dobro Vam želi Vaš bl. Muradenu
Post je objavljen 19.08.2005. u 09:16 sati.