Za mene je zivot jedna velika, neopisiva ljepota. Sve sto postoji jednostavno je lijepo samo po sebi, zato sto je zivo i sto u svakom trenutku ima priliku rasti i razvijati se i sjediniti sa svemirom. Svi mi imamo priliku biti velicanstveni. A sto je najbolje, te nam se prilike pojavljuju i cesce nego sto smo ih mi sami uopce i svjesni. A ponekad ih, zapravo, jako cesto, nismo svjesni uopce. Kad bi zastali na samo jedan trenutak i uhvatili vrijeme u saku i jednostavno ga fiktivno zaustavili, kao da gledamo film i primimo daljinski u ruke, vidjeli bi svu ljepotu tog trenutka. Vidjeli bi sve ono sto nas zapravo cini. Zidovi koji nas okruzuju nestali bi, strop bi prestao postojati kao granica izmedu nas i neba, a nebo bi postalo transparentno i mi bi vidjeli u svemir! Svemir je kao pojam, a i kao jedna slikovno nam predocena i vec istrazivana stvar, veoma mistican, tajanstven i preogroman da bismo ga jednostavno mogli obuhvatiti mislju. Ali… nismo li mi podjednako misticni, tajnoviti, a nase mogucnosti su isto tako preogromne da bi mogle ikada biti sasvim istrazene. Nije li jednostavno prekrasno zivjeti i biti covjek?
Mi smo ti koji smo ponizni i nadmocni, slabi i jaki, tuzni i sretni, uspjesni i propalice, tihi i bucni, poletni i tromi, smijemo se i placemo, rasipni i stedljivi, neobuzdani i suzdrzani, veliki i mali, pametni i neznalice, marljivi i lijeni… i jos smo mnogo toga, ali nikad nismo samo jedno i nikada nismo isti, i bas zato, svi uvijek imaju priliku biti drugaciji no sto jesu, bas svi, u svakom trenutku! I nitko, bas nitko nema razloga da se zali i razmislja na nacin da bi radije bio u necijoj tudoj kozi, jer covjek moze biti sto god pozeli, samo ako je svoj, ako je svjestan sebe i drugih oko sebe, i svih tih prilika koje se izmjenjuju svake nanosekunde. Ima ih na bilijune… a mi ih mozemo uociti onim malim krajickom oka kojim svracamo pogled na ono sto se rijetko cini vazno. Uvijek nas vuce pogled tamo, ali nismo navikli ici tim putem, nismo naucili stati i osluhnuti, otvoriti saku, ispruziti dlan i uhvatiti je! uhvatiti tu malu sitnu cesticu ogromnu u svojem znacenju i jednostavno je prihvatiti.
Danas Vi odlucujete!
Ja sjedim sa strane i promatram, osmjehujuci se…. :) :)
Post je objavljen 19.08.2005. u 07:35 sati.