Danas povratak iz Splita.Jučer sam kao predsjednik saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport vodio sjednicu koju smo sazvali u najsportskijem gradu na svijetu Splitu. Tema, naravno, sport. Naime, nakon pet godina, ove će jeseni valjda napokon, svjetlo dana ugledati novi Zakon o sportu. Iako neke velike sportske zemlje kao npr. Njemačka nemaju poseban zakon o sportu, on je Hrvatskoj nasušno potreban, jer je jedno ogromno područje društvenog života ostalo izvan prave zakonodavne regulacije. Zato je i stanje u Hrvatskom sportu, iako smo uspješna sportska nacija, poprilično zabrinjavajuće. O tome su se složili svi sudionici ove tematske sjednice, a uz nas 11 saborskih zastupnika, bili su tu i predstavnici Hrvatskog olimpijskog odbora, te 5 predstavnika Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta.Bilo je zanimljivo slušati stare sportske znalce i stručnjake i njihove prijedloge za rješenje problema. A tu su osim sborskih zastupnika Biserke Perman, Franje Arapovića i Perice Bukića bili i Dino Rađa, Jerkov i drugi. Najzanimljiviji dio rasprave se odnosio na mogućnos osnivanja, i to po sili zakona, sportskih dioničkih društava, kao rješenja za krajnje dubiozne poslove u vrhunskom sportu, a poglavito u nogometu. No, ostalo mi je mnogo toga nejasno. Npr. kako će se određivati tržišna vrijednost sportskih brandova, što će biti vrijednost kluba, ako neće moći imati u vlasništvu stadione ili pak igrače kojima disponiraju njihovi menadžeri? Kako će se vrednovati tradicija nekog kluba? Pitao sam i da li je vrednija Segesta koja postoji 100 godina ili npr.Kamen Ingrad ili zaprešićki Inter koji su solidni prvoligaši? I mnogo toga drugoga nije baš jasno. Osim o ovim temama, razgovaralo se i mnogim drugim važnim aspektima sporta, o rekracijskim ili pak odgojnoobrazovnim ili pak zdravstvenim aspektima sporta. Svakako zanimljiva i korisna rasprava. Hoće li čemu i poslužiti, vidjet ćemo.
Jednako zanimljiv, ali ipuno spektakularniji bio je večernji program. Naravno, da smo se svi našli na Poljudu. Atmosfera odlična, nogomet dobar. Razmišljam o Brazilu. Velika zemlja! A asocijacije: nogomet, samba, karneval i kava. U četiri riječi brand. Izgleda redukcionistički i potcjenjivački, jer su Brazil i visoka kulturna dostignuća, gospodarski potencijal, Amazona kao pluća planete, multikulturalnost i mnogo toga drugog. Ali ipak, važno je biti izvrstan, biti najbolji i biti jedinstven u nečemu i biti svoj. I u svemu tome istrajati. A po čemu znaju nas i po čemu nas mogu znati?
Lijepa zemlja nije dostatna za brand. Kao država i nacija, iako mali u usporedbi s velikim Brazilom, nismo bez izgleda da postanemo vidljivi po vrsnoći i osebujnosti. A prvi je korak za to da mi osvijestimo naše mogućnosti, da se riješimo tog inferiornog povijesnog i provincijalnog balasta i da podupremo veliku hrvatsku priču, koja se ne može ispričati na dah. Ta se priča mora istkati kroz napore milijuna i može biti samo iznjedrena a ne uvezena. Jesmo li zreli i spremni za tu priču!?
Eto, o čemu sve čovjek razmišlja nakon nogometa!
Post je objavljen 19.08.2005. u 00:36 sati.