Još jedno raskrižje... toliko sam ih u životu proputovao... i stalno dolaze nova... a put ko da nema kraja... a na svakom raskrizju... putokazi... i na svakom piše isto... "Sreća ->"... toliko putovanja... svi putevi vode ka sreći... no nikako doć do cilja... stanem... izvadim vodu... uzmem gut da se okrijepim... pa ju vratim natrag i sjednem... vruće je...
Nakon kratkog odmora... ustanem i gledam putokaze... svi su isti... nikakvih skrivenih znakova... gledam puteve... svaki vodi u svoj smjer... svi su isti... dal me više iscrpljuje ovo hodanje i ne stizanje... ili činjenica da putem hodam sam?
Istina... imao sam suputnike... no neki su sjeli sa strane i odlučili stat... neki su se vratili... neke je dotukao umor... neke vrućina... a neki... neki... sa nekima sam navecer isao na počinak... i ujutro ih više nije bilo...
A ja hodam dalje... svjetlo me vodi... svjetlo koje je svuda oko mene... ili je u meni... ili ga možda niti nema... ko što možda nema niti ceste... niti rakrižja... niti putovanja...
Post je objavljen 18.08.2005. u 22:12 sati.