Volim skupljati anegdote iz života meni dragh ljudi. Jedan od najdražih, svakako mi je francuski književnik i filozof, François Voltaire. O njemu sam skupio dosta vrlo duhovitih anegdota. Kad ih pročitate, bit će vam jasno zašto volim tog ljepoduha.
Voltaire je bio poznat kao vrlo gostoljubiv čovjek, a to je posebno vrijedilo za strance koji su ga posjećivali u njegovu dvorcu Ferne. Iskušavajući njegovu gostoljubivost, jedan gost izrazio je želju da u dvorcu ostane nekoliko tjedana, na što se Voltaire nasmija i reče:
- Vidim da vi niste nimalo nalik na Don Quijotea; on je obično zamjenjivao gostionice dvorcima, dok vi dvorce zamjenjujete – gostionicama.
Voltairove tragedije Zaira skinuta je s repertoara, zbog vrlo oštrih kritika, nakon premijere. Slavnoga pisca o tome je obavijestio jedan prijatelj, a Voltaire je samo slegnuo ramenima i rekao:
- Prijatelju moj, sudbina ljepotica je da posrnu!
Kad su Voltairea upitali što misli o Englezima, ovako je rekao:
- Oni su vrlo nalik na vrč piva koji svakodnevno piju: na vrhu pjena, na dnu talog, a između – najbolji dio!
Nakon pogreba nekom kolegi, upitali Voltairea što misli o nadgrobnom govoru, on odgovori:
- Govor je bio sjajan, sličan maču Karla Velikoga – dug i plosnat!
Nagovarao neki prijatelj Voltairea da se okani predrasuda, jer da one u životu samo sputavaju čovjeka. Voltaire će na to:
- Pokušavao sam, pokušavao i odustao. Jer, ako ih izbacim kroz vrata, vidjet ćeš, one će uskoro ući kroz prozor!
Pitali Voltairea koja je razlika između dobrog i lijepog. Voltaire će:
- Dobro treba uvijek dokazivati, a lijepo – ne!
Kao dječak, Voltaire je boravio kod jezuita. Budući da su oni bili jako štedljivi, nisu zagrijavali sobe sve dok se sveta voda nije počela zamrzavati. Budući da je Voltaire nije volio studen, dosjetio se i noću u svetu vodicu kriomice stavljao led koji bi donosio iz vrta. Naravno, sveta bi se voda ubrzo smrznula, a jezuiti su tada zagrijavali sobe. Jedan je njegov prijatelj to ovako komentirao:
- U toj je snalažljivosti i domišljatosti, zapravo, sadržana Voltaireova životna sudbina!
Voltaire je zaista cijenio slikarski genij Claudea Varneta, pa mu je jednom zgodom rekao:
- Naši će unuci u vašim slikama vidjeti i ono svjetlo koje naše oči danas ne mogu zapaziti!
Kad je Voltaireu trebalo podignuti spomenik, na zahtjev su se, između mnogih uglednika, potpisala i četiri vladara: ruski car i pruski, poljski i danski kraljevi. Kad je to doznao, Voltaire se veselo nasmijao i rekao:
- Kako da ne dobijem partiju kad u ruci držim – četiri kralja!
U jednom se društvu mnogi hvalili takozvani Voltairov duh. Kad je to već vremešnom Voltaireu dosadilo slušati, reče:
- Moj je duh godinama isti, a vi to tek danas zapažate. Nažalost, moje lice nije isto. Vi ga godinama gledate i primjećujete da se mijenja!
Pitali su Voltairea da li mu se sviđaju mahune koje upravo jede. Na njegov potvrdan odgovor, netko iz društva primijeti da je njemu, koliko zna, zapravo svejedno što jede. Voltaire ga je pogledao i rekao:
- Dragi prijatelju, u životu valja jako paziti na dvije stvari: jelo i riječi!
Kad je neki netalentirani pisac donio svoje pjesme Voltaireu na ocjenu, on ih pažljivo pročita i reče prijateljima u društvu:
- Vidite, ovako nešto nije teško napisati. Teško je napisati što o tome mislim.
Na nekome primanju, Voltairea se društva dočepala vrlo brbljava i vrlo nametljiva žena. Stalno ga je nešto zapitivala. Tako ga je u jednom trenutku upitala vrlo dražesnim glasom:
- Kad ne biste bili François Voltaire, dragi majstore, tko biste htjeli da budete?
- Gospođo, kad ja ne bih bio Voltaire, onda bih nastojao da to budem!
Pitali Voltairea što misli o romanopiscu Charlesu Marivauxu (1688. – 1736,), odgovorio je:
- Taj pisac poznaje sve žilice ljudskoga srca, osim one glavne – arterije!
Isaac Newton, glasoviti engleski matematičar, fizičar i astronom, koji se proslavio svojim genijalnim otkrićima, ostavio je čovječanstvu i knjigu Komentar apokalipse, jedno prilično infantilno djelo, puno proturječja. Voltaire je genijev previd ovako komentirao:
- Newton je tom knjigom htio osloboditi čovječanstvo kompleksa u o svojoj genijalnosti.
Post je objavljen 18.08.2005. u 21:55 sati.