Marketing
Oprosti im Bože, jer idijoti ne znaju što čine!
Tragom još jedne u nizu licemjernih optužbi klera Katoličke crkve u Hrvata, ovaj put prema nastupu Marylina Mansona, o čijim tekstovima i glazbi pojma nema, nismo mogli ne osvrnuti se na usporedbu zaigranog srca, oca nam biskupa s tipom, koji je bio i na obavjesnom razgovoru u PU Zagrebačkoj, jer veliča mržnju, klanja i ubijanja! Na istim koncertima bili si klerici i pjevali zajedno s razdraganom publikom; da li i "Jasenova i Gradišku Staru", to nam poznato nije, no zna se da su pljeskali i skandirali i nitko riječi prigovora nije rekao. Da dodamo još kako se za Veliku Gospu još uvijek pored sakralnih objekata uz slike svetog čovjeka Ivana Pavla II. i Blažene Djevice Marije, rame u rame prodaju totalno neusporedive slike pok. predsjednika Tuđmana, Gojka Šuška, zatim koljača Ante Pavelića i Jure Francetića uz pripadajuće znakovlje i odvratne pjesmuljke!
Samo zbog ove slike i članka, te licemjerja o kojem pričamo, našem ocu biskupu poručujemo još jednom: SRAMITE SE! Sjetite se Isusovih riječi i djela kad su od hrama njegova i našeg Oca napravili tržnicu; porazbacao je sve uokolo i rekao da tko su oni da to rade? E pa mi, kao narod u čije ime govorite Vam se obraćamo; ta TKO STE VI da politiku u ime nas i Boga u Crkvu unosite i to onu gnusnu, odvratnu stranu naše povijesti, koju pod hitno treba osuditi! Sram Vas bilo, sve Vas koji razmišljate kao primitivci!
UREDNIŠTVO
Thompson za hrvatsko spasenje
Mnogi klerici mrgode se zbog nastupa Marylina Mansona, ali toleriraju evociranje jasenovačkih koračnica i modni stil četrdesetih upotpunjen crnim košuljama. Piše Sandi Blagonić.
Sedam je istarskih svećenika, tražeći zabranu koncerta Marylina Mansona u puljskoj Areni poručilo kako je "Održavanje koncerta (...) veliko zlo, koje bi odaslalo izrazito negativnu poruku, ne samo mladima Pule nego i brojnim stranim turistima".
Za to se vrijeme biskup šibenski Ante Ivas usred opjevanih Čavoglava srdačno družio s Markom Perkovićem Thompsonom - jer za razliku od pjevača koji je ime posudio od hollywoodske ikone i masovnog ubojice, pjevač koji nadimak duguje puškomitraljezu, širi sasvim druge, mnogom biskupu, milozvučne poruke.
I doista, hrvatski će narod pravu duhovnu okrijepu naći u pojavi, gestama i pjesmama ovog rastavljenog katolika i samozvanog ustaše – pripadnika pokreta koji je jasno znao razlikovati ljude od ne-hrvata. Njegova je pjevačka epopeja, za razliku od Mansonove, puna kršćanske agape. Ona, daleko od grada, slavi neiskvareni svijet dinarskog seljaka retardiranim prizorima rousseauovskih 'plemenitih divljaka' koji, opskrbljeni 'genima kamenim', žive od ljubavi prema Bogu i vlastitom narodu. A to što ljubav povremeno preraste u izljev bijesa prema susjedu koji se križa s tri prsta - što se može - vrela je to, ali ipak plemenita, morlačko-hrvatska krv. Stoga mnogi klerici koji se mrgode zbog nastupa Marylina Mansona s razumijevanjem toleriraju povremeno Thompsonovo evociranje koračnica što su ih 'hrvatski očevi' pjevušili dok su strpljivo pazili na Srbe koji su u scenski impresivnom i nadasve inspirativnom ambijentu jasenovačkog logora uvježbavali Malu Floramy.
Osim toga, Thompson, za razliku od Mansona, poštuje svetu hrvatsku tradiciju, posebno onu modnu, rekli bi - retro. Najdraže su mu lude i nezaboravne četrdesete. Tada su, podsjetimo, vunene benevreke i zubun postali, rekao bi Ciganović, 'definitivno out' da bi čitav outfit bio osvježen elegantnijim košuljama crne boje, tada posebno omiljenim kod nekih njemačkih formacija i crnokošuljaških kolega u prijateljskoj Italiji, a sve upotpunjeno neizostavnim 'asesorijem', nožićem pričvršćenim remenom oko šake – popularnom kamom.
A da će retro, biti in i za dvadesetak godina kada njegov sinčić poodraste anticipira Thompson u pjesmi u kojoj vjernoj ženi daje upute o postupanju sa košuljom koja, izgleda, treba postati narodna nošnja:
"Onu istu našu košulju pripremi
na tavan je stavi, za mene je spremi
Bit će ona opet i sinu po mjeri"
Taj ekološki duh, subverzivan prema kapitalističkom trošenju, prenošenjem košulje s koljena na koljeno odolijeva zavodljivom zlatnotelećem zovu raznih benettona i sisleya: to je put skrušene poniznosti i skromnosti kojoj onomad - ljudi smo – nisu odoljeli ni u Vojnom ordinarijatu, mastodontskoj zgradurini dostojnoj Mamonova svetišta.
Čak i opori eshatološki pjesmuljak - koji je svojevremeno za odabrano društvo interpretirao popularni Puškomitraljez - u kojem se pretskazuje strašna, ali, budimo realni, pravedna sudbina Stipana i Ivice koji imaju skončati kao hrana za crne vrane, daje - za razliku od Mansonovih zlom nabijenih stihova - snagu svakom hrvatskom domoljubu-katoliku da ustraje i u najtežim vremenima: onda kada su ostavljeni na milost i nemilost kukolju u vlastitim redovima.
Te općeljudske, optimizmom prožete poruke, razlog su zbog kojeg je Thompson prirastao srcu mnogih hrvatskih klerika koji godinama razdragano cupkaju uz dražesne pjesmice u kojima ovaj, odrađujući posao Zorana Vakule, izvještava o gustoj magli koja se, po potrebi, spušta i raskužuje nečista hrvatska područja ili pak o tome kako će zbog Anice i pokala vina, zapaliti Krajinu do Knina.
Zahvaljujući Thompsonovoj humanoj pouci iz hrvatskog vjeronauka, hrvatski će tinejdžeri jednom, bude li sreće, postati hrvatski darkeri s krunicom oko vrata.
U na-čelu, to je, a ne Marylin Manson, put hrvatskog plemensko-totemskog spasenja.
Preuzeto s Iskona, Napisao: Sandi Blagonić
Na kraju, par prigodnih dokumentarnih fotografija:
Oče Biskupe, ako Vas uši ne služe, pa jadni, niste čuli o čemu Thompson pjevuši, a Vi mu skandirate, ovo što slijedi Vam je i vizualni prikaz onoga što prešutno ili ne, podržavate!
Razdragano mnoštvo na Thompsonovim koncertima sigurno je neuko ako ne zna za ovakve prizore, ali i bolesno ako ima želju fotografirati se s ovakvim trofejem!
Srbinu, Komunisti, Ciganu i Židovu, metak u čelo, no nek to ostane zabilježeno za vjekove! A Thompson je priznao nakon kratkotrajne amnezije o tome što pjeva na koncertima; "...pa šta ako sam pjevao Jasenovac i gradišku, pjevao sam to svugdje i za vrijeme rata nemam se namjeru ispričavati!" Doista je li nakon ovakvih prizora isprika dovoljna?
I na kraju, Oče Biskupe, jeste li ikad, ali ikad osudili zločine, ma čiji bili ili ste se samo orjentirali na one "Srpske i KOmunističke?" Zapitajte se to na slijedećoj ispovijedi... Neka Vam svima Bog oprosti!
Post je objavljen 18.08.2005. u 14:58 sati.