Ovaj puta nije stigla zagrebačka trojka mladih već četvorka. Vratio se s ljetovanja Leon-Josip. Okupljaju se mladi igrači goa Zagreba u sve većem broju. Budi li se to igranje ove igre u Zagrebu? Ima njih još koji su tu negdje.
Od prošli puta je bilo i nekih promjena u kategorijama. Fran i Filip su već na 20. kyuu, a i Igor, kojega već dugo ovdje nema, pokazuje na Dragon Go Serveru jaču snagu i tamo je već 21. kyu.
Kada sam stigao Tomi i Leon-Josip su već igrali. Ostali krećemo s još dvije partije. Mene je izazvao Robi za 2. mjesto. Druga partija je između preostale dvojice braće Pejanović. Leon-Josip se trudi protiv Tomija, ali Tomi uspijeva očuvati četvrtu poziciju liste.
Braća Pejanovići su ipak prvi završili. Igrali su u separiranoom prostoru i nije se vidjelo što se tamo dešava, ali odjednom dolazi Fran i kaže da mu se Filip predao. Bila je to brza partija, a oni se i predobro poznaju. Njihove su partije ko oluja. Grešaka i lomova na pretek. Uzalud ih je usporavati i upućivati na razmišljanje.
Robi i ja igramo borbeno. Kao da igramo atari-go. Hvataju se kamenčići po cijeloj ploči. Palo je Robiju nekoliko grupa i završilo sa visokom razlikom od 95,5 poena i ostadosmo obojica na svojim pozicijama liste.
Fran izaziva mene u pokušaju za 2. mjesto. Krenuo je čvrsto i dobro koristio devet prednosnih kamenčića. Kako je partija više odmicala ta se prednost topila i na kraju bijaše 76,5 razlike. Igra već dosta dobro Fran, ali ovaj puta još pobjede nema.
Nekako istovremeno uz gornju partiju krenule su još dvije. Leon-Josip izaziva Filipa. Igraju bez prednosnih kamenčića, ali uz samo 0,5 komi. Bilo je borbeno, kako obično mladi igraju. Prvo je Filip srušio jednu grupu, a onda je Leon-Josip na dva mjesta uletio u Filipov prostor i zaživio. Bila je to, nakon dužeg vremena, prva pobjeda Leon-Josipa za ovu listu i evo i njega u gornjem dijelu tablice. Sada je sedmi.
Tomi je izazvao Robija za treće mjesto. Igraju sa sedam prednosnih kamenčića. Drži se Robi. Vidi se da je on gospodar više pozicije na listi. Tomi se trudi, ali opet greška. Obranio je Robi treću poziciju sa vrijednih 33,5 poena razlike.
Vidi Filip da sam slobodan i nekako kao da mu se neda, ali ipak pokušava za drugu poziciju. U ranoj fazi igre srušio sam mu poveću grupu u sredini ploče i on predaje. Kaže da nema živaca. Kao da luta u gledanju sebe. Gubi vrijeme i energiju na to, umjesto da igra i uživa u igri. Važnija mu je pobjeda nego igra. To bi vrijedilo promjeniti, ali ne i napustiti vrijednosti pobjede.
Evo Leon-Josipu nove prigode za još jedan izozov Tomija. Zanimljivo je gledati kako Leon igra. Ima to smisla. Lijepo barata poenima i prostorom, ali treba tu još puno znanja i vještina. Igra vrlo motivirano. Sve su to naznake mogućeg dobrog razvoja u ovoj igri.
Ide Fran na Robija za treću poziciju. Izgradio je lijep prostor. Zna Fran graditi. No nebi Robi bio Robi, da ne krene na taj prostor. Uletio je, oživio i pobjedio. Fran se predao.
Kako je brzo završio ogled Frana i Robija, evo nove prigode Leon-Josipu. Izaziva sada Robija. Robi je ipak Robi. Sačuvao je uvjerljivom pobjedom treće mjesto.
Odlaze mladići, a ostadosmo Tomi i ja za jednu našu već tradicionalnu partiju. Tu je i, za mene već velikih, sedam prednosnih kamenčića. I kaj da velim? Opet me je Tomi zfaširal za kraj. To tak da si nebi kaj mislil. Lepo! Sam se malo i naljutil na sebe. Kak mulec sam navalil na njegovu grupu v sredini table i popušil. To je tak: 'Ko pod drugim jamu kopa.....(treba mu lopata)'. A da sam igral mirnije, bez da ga hoću zrušiti, sve bi valda bolje zišlo. Praf mi budi. I to me rasrdilo. I pred tu partiju je već počelo naopak. Slučajno sam zvrnul jednu čašu, kad sam gledal završetak partije Tomija i Leona. Da sam ju samo zvrnul, nek se i razbila. Se već vidlo da ne vidim de je kaj, pa je i normalno da me Tomi posle zfaširal.
Pogledajmo sada današnje rezultate i stanje na listi.