Prva, kojoj još ne mogu vjerovati, jest da je ubijen devedesetogodišnji brat Roger. E sad, vjerujem da većini nije poznato tko je (bio) taj veliki čovjek. Naime, on je protestantski svećenik koji je prije mnogo godina osnovao ekumensku zajednicu Taize u koju dolaze kršćani svih "opredjeljenja" - katolici, pravoslavci, protestantske crkve. U Taize odlaze tisuće mladih svake godine i tamo se druže i daju svoj prilog ujedinjenju Crkve.
Ubila ga je neka poremećena Rumunjka tako da ga je priklala nožem i to za vrijeme molitve kojoj je prisustvovalo 2500 ljudi. Bio je star i bolestan, žao mi je da je svoj plodonosan život završio na takav način. Molitva za brata Rogera bit će 19.08.2005. navečer u Crkvi svete Marije na Dolcu. Počivao u miru. Amen.
Druga je vijest vezana uz Svjetski dan mladih u Koelnu. Naime, jedna organizacija pod nazivom Giordano Bruno, kojoj su članovi ljudi bez religije i ateisti, protestirala je protiv okupljanja mladih katolika u Koelnu jer smatraju da bi religija trebala biti nečija privatna stvar i da se nemaju oni šta tamo okupljat. Zanimljivo, očito da pravo na slobodu okupljanja ne vrijedi ako se radi o ljudima iste religije? Odnosno, bolje rečeno, katoličke? Ne razumijem koga može vrijeđati takva manifestacija, gdje se dvjesto tisuća mladih ljudi skupi da bi molilo i pjevalo i potvrdilo svoje zajedništvo?
Naravno da je religija nečija privatna stvar, ali isto tako je i nečija privatna stvar voli li Harley Davidson motore, je li gay, sluša li Elvisa, je li biljojed, pa i takva okupljanja postoje. Osim toga, nije li paradoksalno da se UDRUŽUJU antireligijci da bi protestirali protiv UDRUŽIVANJA religijaca?
Bila sam ove godine u Međugorju na festivalu mladih. Vele da se skupilo trideset tisuća ljudi. Trideset tisuća ljudi! Nisu došli protestirati, pokazivati frizirane automobile, došli su reći Bogu: "Hvala Ti što si u mojem životu i molim te daj mi snage da i ja budem s Tobom." I je li onda taj skup manje vrijedan, organizacijo Giordano Bruno?
Tražiti da čovjek svoju religiju čuva samo za sebe, to je tražiti da se sam sebe odrekne. Ne samo Kršćanin, nego i Musliman, Židov, Budist. Ako čovjek pripada nekoj religiji, ako u nešto vjeruje, onda pokušava u sve dijelove svojeg života unijeti tu vjeru, a to je i javno djelovanje. Vjerovati ne znači misliti da Boga ima, nego pokušati živjeti po Božjoj volji. A vjerska okupljanja su za svakog vjernika posebna prigoda da se učvrsti u vjeri, jer je zajedništvo ono što čovjeka veseli i što mu daje snage da i dalje svoju vjeru živi. Ljudi se vole okupljati oko raznih stvari, zašto im zabraniti da se okupljaju oko Boga?
Možda malo i previše uzimam k srcu ovu vijest, ali pomiješana s ovom prvom o ubojstvu brata Rogera, stvarno me povrijedila.
Post je objavljen 18.08.2005. u 00:48 sati.