Čovjek je usamljeno biće
Koje pati za dodirom.
On ubija, krade i okrutan je,
Ali kad osjeti toplinu, voli.
On nestaje, polagano trune,
Jer i najsitniji prah se raspada,
Pa i kaktus zimi slabo raste,
Ali toplina sve ljude iznova kupa.
Poljubi prometni znak
I značku srca svog,
Pozdravi cestu iza sebe
Jer put je dalek,
Poljubi sjajno staklo
I zaboravi otisak,
Otari đona svog
Prljavštinu o pločnik
I ucrtaj na njemu znak
Da tuda prošao si ti.
Post je objavljen 17.08.2005. u 20:09 sati.