Katja je nazvala Sonju čim se probudila iz mizernog sna i zamolila ju da dođe kod nje prije škole. Katja je imala zabranu izlaska tjedan dana i isčekivala ju je na prozoru! Čim je Sonja prošla kroz vrata, odložila je smrznut kaput od prvog snijega na radijator. Pritom se obrati Katji:
-Reci mi sve!
-Jučer mi je najgori dan bio u životu-odgovori Katja sa suzama u očima.
-Polako... možda da prvo sjednemo?
Katja je prepričavala cijeli jučerašnji događaj s Marilyn sve dok nije zastala i opet joj se Sonja obrati:
-Jesi li dobro?... ispričaj mi do kraja...
-Dobro...-nastavi Katja- trčala sam što sam brže mogla kroz... to... raslinje! Ona nije normalna! Cijelo vrijeme me pratila! Nisam prestajala trčati sve dok nisam došla do brane! Okrenula sam se naglo i ugledavši nju poskliznula sam se! Izgledala je kao hladnokrvni ubojica s pištoljem... mislim... to je i bila!
-Zašto te uopće pratila?
-Ne znam, zato me je strah škole! Kako ću ja ući unutra?
-Ne znam... ali smislit ćemo nešto! Vratimo se priči, kako si preživjela?
-To nije izmišljotina! Zar mi ne vjeruješ?
-Nisam to rekla. Vjerujem ti, a sad mi reci kako si joj umakla!
-Pa... zapravo... spasila me!
-Ne shvačam!
-U tom... toj... vodi...bila je i turbina! Uhvatila sam se za obližnju granu, ali zbog hladnoće koja me izjedala počela sam popuštati! Ona je našla,... lanac, mislim s kojim me nakon cijele vječnosti izvukla! Sve se odvijalo tako brzo! Na kraju kad sam izašla, čučala sam ispd njenih nogu i gledala širom otvorenih očiju u nju!
-I što si učinila, kako ste se rastali?
-Pobjegla sam!
-Nije te pratila?
-Ne, ... mislim! Mislim da ne!
-Tvoji ne znaju?
-Strah me je reći! Što ako je sve ono istina o onoj sekti i žrtvovanju? Ne smijem im to reći!
-Meni si rekla!
-Dobro, ti si mi prijateljica od povjerenja! Ali moji ne bi mogli šutjeti o tome! Osim toga, ne želim uznemirivati tatu! Znaš da ima tumor na mozgu...
-Nisam razmišljala o tome! 'Ajmo pronaći nešto za obući. Ponijela sam svoje nove marame.
-Zar moj strah nije nimalo došao do tebe?
-Riješit ćemo to! U školi će se sve dogoditi spontano.
-Ja ne idem u školu!
-A kako ćeš objasniti to starcima?
-Ne znam...
-Suoči se s istinom! To ti uvijek svima govoriš...
-Ali ovo je nešto drugo, Sonja! Mogao je netko poginuti.
-Sigurna si da je pištolj bio pravi?...
-Sonja, tu su bili pravi meci!
-Ne znam kako da ti pomognem! Markiranje nije rješenje!
-Dobro...ući ću u školu! Ali tako me je s...
-...ponijet ćemo nešto oštro i ubiti nekoga ako treba!-upadne joj u riječ pomalo šaljivim glasom.
-Otkad si ti tako samouvjerena? Iznenađena sam!
-Sve za prijateljicu! Smisli ćemo nešto! Obećavam!
-Dobro! Nadam se da me neće opet napast.
-Neće, mi će mo biti brže!
Katjin strah je nestao putem prepričavanja događaja, iako Sonja ništa ne shvaća ozbiljno!
Post je objavljen 17.08.2005. u 13:24 sati.