Da tako počinje ovaj današnji post, na krilima mojih razmišljanja koja su potaknuta događajima ovih dana. Rađamo se, i od tada počinje naša preobrazba iz djeteta u odraslu, odgovornu, pametnu, cijenjenu osobu koja ostavlja traga kud god ona krenula, što god ona napravila. Promjene su svakodnevne, bilo da su male i tek jedva primjetne do onih velikih, kod kojih se cijela osobnost neke individue mijenja. I baš tu je cijela smisao, u tome da se ponekad mijenjamo «kompletno». Nekad na bolje, a ponekad stvarno samo na gore.
Ustvari ako se to dešava u pozitivnom smislu, tu nemam ništa protiv, ali ako to ide u negativnom, e onda stvar poprima sasvim drugu perspektivu.
Najgore je tada, kad počinjete čuti oko sebe: «Pa ti nisi bio takav? – Što se s tobom dešava? Ti si sve gori i gori?» i slično da ne nabrajam dalje.
Ajde ok je, skoro, ako je osoba svjesna toga da se mijenja u lošem smislu, ali kad ona smatra da je još uvijek ona dobra osoba koju ljudi pamte, spremna napraviti sve za drugoga, naivan na svoj način, a ustvari ide sasvim u krivom smjeru. Kako će ta osoba sama shvatiti da mora okrenuti drugi list papira u svom životu? Kako će poduzeti određene korake da se ne nastavi taj negativni trend, kako će uopće sama shvatiti da tako više ne ide? E to je pitanje.
I tako razmišljajući o takvim stvarima i ostalim «bugovima» življenja utonuo je u san i usnuo jedan jako lijepi san …
Post je objavljen 17.08.2005. u 02:15 sati.