Ne znam koliko često, komunicirajući s ljudima i razmišljajući o njima, primjećujete i boju njihova glasa. Dakako, jasno je da ćemo svi mi najprije na nekoj osobi primijetiti tjelesne atribute, ovisno o tome što volimo pogledati, što najprije primjećujemo na nekome, što nam je lijepo, što nas očarava. Je li to nečiji osmijeh iza kojega se otkrivaju lijepi zubi? Možda neodoljive, sjajne, prekrasne oči? Ili pak čvrsta stražnjica, lijepe noge, zanosan stas...?
No, kada s osobom počnete komunicirati, koliko često usmjeravate pozornost na njezin glas? U društvu obično neće proći neprimijećeno ako netko ima izrazito piskutav i pomalo smiješan glas. Progovori li ženska osoba takvim glasom, zvučat će poput djevojčice, a muškarac koji privuče pozornost dječačkim glasom dobit će već stereotipnu etiketu – da zvuči kao gay.
Je li to nužno tako? Nije, naravno. Spomenuti su primjeri samo ilustracija nekih situacija koje često možemo prepoznati u društvu.
A ostalo? Koliko pozornosti obraćamo tome kako nam zvuči glas neke osobe? Kad već razmišljam o tome, moram napisati da mi obično na pamet padnu glasovi nekih pjevača, glumaca...Recimo... mom uhu ugodan, hrapav glas kakav ima Joe Cocker; potom, glas našega sjajnoga glumca Josipa Gende; isto tako, na pamet mi pada još nekoliko osoba: glumac Sreten Mokrović; neizostavno – Oliver Dragojević, a ima tu još osoba, samo što se u ovom trenutku svih njih ne mogu ni sjetiti. Uglavnom, najlakše se prisjećamo glasova poznatih osoba.
Jeste li još nešto primijetili? Navela sam sve redom muške glasove. Ne zato što su mi svi oni i vanjskim izgledom privlačni, nego uistinu zbog toga što su mi njihovi glasovi jako ugodni pa ih pamtim. Pa, mogla bih se potruditi i navesti i neke ženske osobe ugodna glasa: Sonja Šarunić...ups, ne ide mi baš!
Cijela mi je ova priča o glasovima zapravo postala zanimljiva nakon što sam u Večernjem listu nedavno pročitala kako je istraživanje britanskih znanstvenika pokazalo da muški mozak teško razumije ženski glas. Potom sam, pretražujući internet, pronašla vrlo slične podatke. Primjerice, piše da je ženski glas složeniji od muškog, kako zbog građe govornih organa, tako i zbog melodioznosti te složenijih frekvencija. Osim toga, navodi se, muškarci se teško mogu prisjetiti ženskoga glasa, odnosno reproducirati ga u glavi. Ženski su glasovi teži za dekodiranje i stoga to često zahtijeva i veću aktivnost muškog mozga, čime se objašnjava umor koji muškarac može osjetiti nakon razgovora sa ženom.
Dakle, drage moje, ako je vaš muškarac umoran od razgovora, znači da niste na istoj frekvenciji!
Što se muškaraca tiče, pogode li ih kakve «auditivne verbalne halucinacije», kažu znanstvenici, glasovi će uglavnom biti – muški.
Eto, što sve (i još mnogo toga) može glas! Koliko mu pozornosti posvećujemo?
Post je objavljen 16.08.2005. u 22:35 sati.