Nije ovdje riječ o Novim Fosilima, jednostavno je to bio trenutak u kojem je oko vidjelo nešto vrlo lijepo i vrlo rijetko, trenutak kada zastaneš na tren bez daha diveći se vječnoj ljepoti, okamenjenoj.
Godinama ljetujem u istom odmaralištu na predivnom otoku Lošinju. Ove godine sam se našla u maloj sobi koja je imala neobičan komad namještaja, staru komodu koja je davno prije bila mjesto na kojem je stajao lavor sa vodom, a sa stane stoji mjedeni držač ručnika.
Gornja ploha je od granitnog kamena u kojem se nekad davno sakrio puž. Priznajte, prelijepo!
Nekoliko dana kasnije, razgovarala sam sa čovjekom koji već dvadeset godina dolazi u odmaralište i nije zamijetio ovu ljepotu. Šteta....
Post je objavljen 16.08.2005. u 20:29 sati.