Dragi moji, čitav dan pokušavam natjerati Krona da postane čitljiv :D
Rečenice u toj mojoj najnovijoj priči su tako guste da me podsjećaju na ljepljivi sok od smokve, čak i ja koji znam što tamo piše s mukom šaljem mozak da reže značenja tih mojih umotvorina na sastavne dijelove...i nikako :-D
Mislim da ću ga krenuti iznova pisati...nije dugačak, samo tri stranice u wordu, font times veličine 12... :D
Malo prije mi je dosadilo mlaćenje prazne slame i uzeo sam svoju malu crnu knjižicu. Čitao sam neke svoje ideje koje tek treba realizirati i stavio sam mozak na pašu...ništa za blog nisam očekivao jer sam smatrao da sam vas upoznao sa većinom sadržaja. Odjednom mi je oko poletilo u neki ćošak i tamo sam vidio par redaka napisanih stravično blijedom kemijskom, nije ni čudo da to do sad nisam vidio! Ta rečenica je izgleda napisana u devetom mjesecu dvijetisućite, znači prije pet godina...i posve sam zaboravio da sam to ikad napisao :)
Evo vam je: