Tebi
Tebi, rođenom u krilu Biokova,
pišem stihove ljubavi,
zakletvu na vječnost
potpisanu krvavim sutonom.
Tebi, stvorenom u orkanskoj buri,
poklanjam srce kopneno,
dušu maglenu, zagrebačku
da otjeraš kišne i teške oblake.
Tebi, isklesanom u morskim valima,
priznajem pobjedu strasti,
poraz suza i nevolje
utopljenih u soli naše ljubavi.
Tebi, sinu Makarskog čovika,
dolazim u topli zagrljaj,
štit velik i siguran
da brani i čuva naša svitanja.
Volim te najdraži... Volim te od prvog dana otkako smo se upoznali, samo što tada, u svojoj djetinjastosti, nisam znala da se i to zove ljubav. Sjećam se zbunjenosti činjenicom da sam po prvi puta upoznala nekoga tko govori samo kada želi reći nešto smisleno. :-) Da dragi, neovisno o tome što si mlađi od mene, oduvijek si bio zreliji... Kada lutam oblacima, ti mi daješ smjernice jer sa zemlje budno pratiš gdje su oblaci najčvršći kako ne bih propala. I puštaš me da gore lovim snove jer znaš da ćemo uvijek ići za istim ciljevima neovisno o različitim putevima koji će nas do njih dovesti...
Znaš, još uvijek mi je teško shvatiti da zaista nosim naše dijete. Kao da se sve to dešava nekome drugome... Ali u trenucima kada uspijem osvjestiti činjenicu da je to stvarnost, često zamislim kako ga držiš na rukama. Ni za čim ne čeznem više nego za trenutkom kada ćemo biti zajedno u sobi nakon poroda i kada ćeš po prvi puta uzeti našu kćer ili sina. Jedva čekam da ti tada vidim oči, još jedan novi svijet... :-)
Ne pišem ti ovo zbog Valentinova iako je ono povod. Gledam svijet oko sebe i ni najmanje me ne oduševljava. Čini mi se kao da Valentinovo služi kako bi podsjetilo ljude na ljubav jer suvremeni čovjek čak i to zaboravi ako ne upiše u kalendar... Zapravo se sve više užasavam tog dana. U izlozima srca, topli medvjedići, poljupci, slatkarije, zagrljeni, a u domovima rastavljeni brakovi, zlostavljane žene i djeca, promiskuitet, Valentinovo se slavi sa ljubavnicima i ljubavnicama, umjesto partnerima, karijeristi su ionako već odavno zaboravili na obitelj, djeca čiju ljubav roditelji pokušavaju kupiti novcem (jer vremena za pažnju nemaju) taj isti novac troše na drogu... Taj datum je stravična fasada emotivnog kraha homo sapiensa...
Još jedan razlog više za sreću što te imam. Ti si moja mirna luka, topli dom, meki krevet, sklonište od oluja, stalni miris proljeća... Ti si moj život.
Dobro jutro
Dobro jutro more, izvore života,
inspiracijo vječna, kolijevko muza,
jad i čemer topiš u beskraju suza,
iz kojeg se rađa bezvremena ljepota.
Dobro jutro galebovi, kraljevi plime
nebeski jahači, strasni ribolovci,
pratitelji lađa, stari moreplovci
čiji krik na usne izmamljuje rime.
Dobro jutro srećo u krevetu mome
oko moje sneno maslinastog sjaja
uz tebe su jutra od šećera slađa
i dok mi obraz u meki jastuk tone
osluškujem zvuke čarobnog kraja,
iz mora se naša ljubav rađa.
Post je objavljen 13.02.2005. u 08:25 sati.