Živi život onakav kakav jest. Ponekad je to okrutno i teško. No moraš se pomiriti s tim. Ne stvaraj sebi nikakve ilizije. Sreća nije dugotrajna predstava u kazalištu života. Ona dođe i prođe – najčešće u vrlo kratkom vremenskom trajanju. Svo ostalo vrijeme provodimo misleći na nju i nadajući joj se. Pomiri se sa životom kakav jest. Danas. Sada. Da ne bi propustio ono malo sreće koja čeka na te.
Arthur Miller zapisao je u jednom svom kazališnom komadu: «Sanjao sam da je moj život bio zapravo moje dijete. To je dijete bilo izobličeno, mongoloidno, i ja sam biježao od njega. Međutim ono se uvijek iznova prikradalo mom naručju, dok jednom nisam počeo ovako razmišljati: kad bih ga mogao poljubiti, možda bih mogao mirno spavati. I sagnem svoju glavu nad njegovo izobličeno lice, bilo je strašno... ali uspio sam ga poljubiti.»
Uspiješ li i ti svoj život poljubiti, sve će biti drukčije, podnosivije...
Post je objavljen 13.02.2005. u 06:38 sati.