Umor, jugo.
Titanic, deep blues...samoća koja nagriza.
Pink, za kraj, da doda malo boje.
Eto, da sam u stanju pisati kratke postove, to bi vjerojatno bio rezime mog današnjeg dana.
Obojenog u plavo i sa mirisom juga.
Ovo zvuči skoro pa poetično...vidi,vidi..stara moja, pa ti samu sebe iznenađuješ!
Od davnina je poznato da jugo i južina izluđuju i najčvršće. Nisu stari gospari dubrovački bili bedasti kada su za vrijeme juga otkazivali sjednice svog gradskog vijeća, pa i zločince koji su za vrijeme južine počinili zločine blaže kažnjavali.
Radila sam do gotovo 15 sati...dan je ionako bio za muško spolovilo, da ne budem prosta pa upotrijebim onu kolokvijalnu riječ koju inače rabim. Mračno, vlažno, naelektrizirano...
Poslije posla sam skočila kupiti malo toplo pečeno pile (tko je vidio kuhati po južini?). Pojela sam pola, uz meso sam napravila umak od hrena (iz teglice) – žličicu hrena sam pomiješala sa malo tučenog slatkog vrhnja, u to sam dodala malo peršina i vlasca. Za desert sladoled, Moevenpickov, od kruške.
No, ni ovo nije otjeralo depresiju, uvjetovanu magičnom kombinacijom juga i always dana.
Plus, telefon se cijelo popodne nije oglasio. Pa sam otišla u krpe, ustala tek navečer...gledala ponovno Titanic, pa onda malo Pink...pa uhvatila čitati novine online...pa Isabel Allende, «Moju izmišljenu zemlju»....pa sam kao rezultat svega još ispižđenija nego prije.
Ne preostaje mi nego natrag u krpe. Alternativa je gledanje pornjave na TV.
A prognoza je da se jugo nastavlja i sutra...
Post je objavljen 13.02.2005. u 00:57 sati.