... danas sam sjedila na terasi i gledala kišu kako pada... razmišljala sam... često to radim u zadnje vrijeme... možda i prečesto... I odnijela sam odluku... Prestajem pisat blog... barem na neko vrijeme... Zato ću u ovom postu bili totalno iskrena i reći sve što me muči...
Čitala sam neke svoje stare dnevnike, bilježnice u kojima sam se dopisivala s frendicama... i svhatila sam da sam se užasno promijenila... psihički, naravno. Moji stavovi su se promjenili, interesi, pogled na svijet, na ljubav, prijatelje... Promjena koja se dogodila u posljednje dvije - tri godine... I tada se zapitam, je li ta promjena bila na pozitivno? Ne znam... ali to pitanje me muči u zadnje vrijeme...
Čitala sam i stare postove... bili su tako veseli, puni smijeha, entuzijazma...a sada? Sada su depresivni, tužni... namjerno? Pišem li blog samo kada sam tužna? Ili jednostavno nisam toliko sretna da bi moji postovi bili takvi? I tada sam se zapitala... kada sam zadnji put bila istinski sretna? I ne mogu se sjetiti... ne mogu se sjetiti ničega... I želim opet biti sretna, ali ne mogu jer mi fali jedan mali komadić... i da, nije teško pogoditi koji je - ljubav. Taj mali komadić koji uvijek fali...
Požalim se nekom, ali uvijek krivoj osobi... Zašto krivoj? Jer su te osobe zaljubljene. Zaljubljeni su i više ne poznaju taj osjećaj samoće... ne znaju kako je to ne imati nekoga koga možeš zagrliti, poljubiti... A ja znam taj osjećaj. Već je i predugo u meni. Znate onaj osjećaj, kada vidite voljenu osobu, kad ju pogledate u oči i zadrhtite? Kada stojite na zimi, zagrljeni, i drhtite a uopće vam nije zima, neć drhtite od ljubavi? Želim taj osjećaj natrag... želim da me pogodi Amorova strelica... I svi uvijek govore "Doć će onda kad se najmanje nadaš"... ali ja se uopće ne nadam...a opet ne dolazi...
Ne... nisam ljuta zbog toga... niti mrzim zaljubljene parove... samo sam potištena... jer jedino što u životu stvarno želim, ne mogu imati...
Molim vas, ne pokušavajte me odgovoriti da prestanem pisati blog, jer nećete uspjeti... Vratit ću se ja, ali sada jednostavno imam previše stvari u svojoj glavi koje moram posložiti, previše problema koji me zamaraju..previše stvari na srcu koje me muče i previše pitanja za sebe i ljude oko mene...
...Hvala vam svima koji ste me čitali, koji ste bili uz mene... Ako vam išta treba, savjet, utjeha ili mi se samo želite javiti, možete mi pisati na yagodica@gmail.com , javiti se na MSN: sanjafriend@hotmail.com ili na ICQ: 126504718 ...
...do skorog tipkanja, voli vas vaša Bebachica...
Post je objavljen 16.08.2005. u 03:50 sati.