La vita e bella period se nastavlja. Izlasci, druženja, novi ljudi (dobro: cure), novi mailovi i - što je najvažnije: mogu surfati internetom preko svojeg mobilnog telefona/komunikatora! Sat vremena surfanja je samo jedan dolar! To je jedno 2 miljarde puta jeftinije od satelita kojeg plaćamo krvlju, znojem i suzama.
Danas sam bio gost na jednoj domaćoj svečanosti koju je pripremio jedan od mojih lokalnih kolega, a u čast sretnog povratka njegove sestre iz bolnice. Bilo je zanimljivo kako dijelovi takvog okupljanja imaju puno sličnosti sa balkanskim "sijelima". Samo, ovdje su muškarci i žene odvojeni potpuno, pa nismo nikog vidjeli. Zanimljivo je bilo kako se u isto vrijeme igraju karte za stolom, odmah pored stola ima mali tepih na kojem se klanja, jede se, pije se, razgovara se. Nitko nikoga ne uznemirava, za sve ima i mjesta i razumjevanja.
Sutra letim na jedno dobro poznato mjesto od prošle godine, gdje sam redovito doćivljavao šokove od stresa, ali samo da bih prespavao i uzeo drugi naš avion da me odvede do krajnjeg odredišta koje je, prema pričama, posebno izolirano. A taj je, navodno, drugi avion neka prastara bučna krntija koja i ne leti baš visoko, stalno štuca i jako bruji, tako da piloti dijele slušalice putnicima kako bi ostali normalni. I tako tri sata. Već mi se podsmijehuju usne od mogućih dogodovština.
Iako su mi se uvjek preokretale oči na ženske izjave kako su im najprivlačniji muškarci gotovo uvijek homoseksualci, sada sam doživio isto takvo iskustvo s nekim od novih kolegica s kojima sam se družio jučer i danas. Stvarno su izrazito lijepe, no muškarci ih ne zanimaju ni najmanje... Tc tc tc...
Ipak, provešćemo duge mjesece zajedno u istom mjestu. Biti će pravo uživanje provoditi vrijeme s njima i upoznavati njihov način ponašanja, iskazivanja ljubavi, emocija itd. itd.
Post je objavljen 15.08.2005. u 21:22 sati.