Nećete vjerovati, ali u jednom od svojih lucidnijih razmišljanja o budućnosti i karijeri, odlučila sam upisati magisterij. To je izazvalo sveopću sablazan uže i dalje rodbine, te dijela prijatelja i poznanika. Ne zato što su pomislili da nisam dovoljno pametna za tako nešto, dapače, svi su uvjereni da ću u tome vrlo lako i uspjeti, ali... ZAR SE JA NE MISLIM UDAVATI?
Tja, u svojoj lakovjernosti i naivnosti mislila sam da jedno nema veze s drugim, ali moja okolina uvjerava me u pogrešnost tog razmišljanja.
Prvo me je nazvala majka.
-Sad ne mogu ići u penziju, kad ti ideš na magisterij...
-Molim?! Kakve sad veze ima moj magisterij s tvojom penzijom, ne kužim?!
-Ja sam mislila da ćeš se ti udati i roditi pa ću ja u penziju da ti čuvam čupeticu...
Aaaa...počinjem kužiti. Eto, unesrećila sam vlastitu majku upornim odbijanjem da se udam za bilo koga i podarim joj unučicu, pa da ona može šmugnuti u prijevremenu penziju. Nezahvalnog li djeteta!
Nakon toga nazove bivši koji zove svakih par mjeseci čisto da vidi da li se još ljutim na njega... Pita šta ima novog. Ja ko iz topa:
-Upisala sam magisterij!
Muk!
-Halo, jesi još tu?- provjeravam telefonsku žicu, neki put se zna izvući iz utičnice.
S druge strane žice čujem ispaćeni glas:
-Ne mogu vjerovati... Kako možeš? Pa obećala si da nećeš!
-Kad sam obećala?- nemam pojma o čemu priča.
Kaže tek kad smo prohodali, on me pitao da li ću ići na magisterij, a ja kao rekla neću. I on se, naravno, četiri godine poslije svega vrlo dobro sjeća.( A rođendan mi fula jer ne može toliko podataka držati u glavi!)
-Šta ti nije dosta tih titula? Pa diplomirala si!- to mu je uvijek bio trn u oku.
-Ma kakve to sad ima veze s tobom?
Kaže, sad pored mene ispada glup. Ne smije to ni reći svojim frendovima, sprdali bi ga cijelu noć.
-Šta ti nije već vrijeme da se udaš? E, stvarno si jadna!- i poklopi mi slušalicu u svom pravednom gnjevu.
Što da kažem, i kako da se obranim? Umjesto da se udam za dotičnog muškarca koji bi mi omogućio da budem gazdarica njegove kuhinje i čuvarica kućnog ognjišta te ne bi nikada dozvolio da njegova buduća ima više škole od njega, ja se uzjogunila i pregaču zamijenila knjigom. Koje li drznice!
Nakon toga više se ne javlja. Poslao SMS poruku: Jesi se predomislila?
-Nisam.
Počinjem razmišljati da bi mi veće šanse za udaju bile da sam snimala porno filmove u Amsterdamu, nego što sam upisala magisterij. Našao bi se neki suosjećajni muškarac, koji bi mi oprostio grijehe iz mladih dana, ja bih mu obećala da ću se uz njega promijeniti, kao na filmu uz srcedrapajuću muziku i happy end! Ovako, loše mi se piše!
Frendica mi daje podršku.
-Baš dobro da ne sjediš doma u depresiji što se nisi do sada već udala, nego si upisala magisterij da ti prođe vrijeme dok netko ne naleti...
Thanks, drugi put mi, molim te, poklopi slušalicu! Bolje ću se osjećati. Može?!
Post je objavljen 15.08.2005. u 21:01 sati.