Bojni brod
Bojni brod BB (eng. Batleship, fr. Batiment de ligne, njem. Schlachtschiff, tal. Nave da battaglia) vrsta je ratnog broda vrlo velikog deplasmana (istisnine) i radijusa djelovanja, snažnog topničkog oružja (najveći kalibri 406 mm) i vrlo jake oklopne zaštite (debljina čeličnog oklopa od 200 do 400 mm). Temeljni je čimbenik (do kraja II. Svjetskog rata) jezgre ratnih flota svih većih RM, a temeljna mu je namjena odlučujuća borba s glavninom protivnika na moru, te za samostalna djelovanja, ili pak za potporu kopnenim postrojbama u borbama na priobalnom području.
Temeljne taktičke značajke (klasa Iowa)
- istisnina (deplasman) 45 000 tona, max. Brzina 33 čvora, pogonski strojevi 212 000 KS, dužina 271 m, širina 33 m, dubina gaza 11 m, naoružanje (topništvo) 9 x 406, 20 x 127, 80 x 40 i 48 x 20 mm, oklop bokovi 482 mm, topničke kule 457 mm, paluba 152 mm, broj članova posade 2700 časnika, dočasnika i mornara.
Napadom Japanaca na Pearl Harbor, te britanskim zračnim udarom na talijansku ratnu luku Taranto, poljuljana je do tada važeća koncepcija da je BB čimbenik jezgre flotnih sastava i početak je to kraja prevlasti BB u pomorskim bitkama. Ulogu udarne i pokretljive snage flote polako preuzimaju nosači zrakoplova CV (CVA teški, CVL laki i CVE eskortni). Bitka kod otočja Midvej početak je kraja prevlasti BB u odnosu na CV, a bitka za Guadalcanal, odnosno bitka kod otočja Santa Kruz, to će i dokazati, te zauvijek u povijest otpratiti koncepciju BB. Međutim, iako su i dalje bili izlagani teškim udarima zrakoplova, površinskih brodova (krstarica) i podmornica BB su do kraja rata i dalje bili najsnažniji brodovi spremni da pretrpe teške pogotke, ali i da zadaju strahovite topničke udare. No, bitke se sada vode na velikim daljinama 150 do 200 milja, pa rješenje bitke donose zrakoplovi koji baziraju na kopnu ili na nosačima zrakoplova (CV), a ne više brodskim topovima. Postepeno BB preuzimaju novu ulogu, a to je zaštita CV od površinskih brodova, zaštita konvoja, potpora pomorskim iskrcavanjima i preciznim i dugotrajnim bombardiranjima obalskih utvrda gdje BB može zamijeniti stotine teških zrakoplova bombardera. Kraj II. Svjetskog rata dočekalo je samo 35 BB, a već 1958. njihov je broj opao na 20 i to većinom u pričuvi. Još će u Korejskom ratu BB Missuri, a u Vijetnamskom BB New Jersey pružati snažnu topničku potporu kopnenim postrojbama u priobalnim područjima, a do 1970. u službi će ostati samo 4 BB tipa Iowa (svi u pričuvi). Velikim BB u prilog nisu išle ni cijene njihove izradbe (preko 100 milijuna USD), a za tu cijenu danas se može izraditi nekoliko suvremenih manjih i bržih površinskih brodova opremljenih s vodećim projektilima koji uspješno mogu zamijeniti teške topove velikih kalibara BB. Tako je nakon dominacije od oko 100 godina BB zauvijek nestao s pozornice pomorskih bitaka iz sastava svih suvremenih današnjih RM kao zastarjeli i nepogodan u uvjetima suvremenog načina ratovanja.
Post je objavljen 15.08.2005. u 20:44 sati.