Marketing
Riječ
Četiri dana poslije svog rođendana ušao sam u orbitu neke planete. Zarobila me silama koje moji instrumenti nisu mogli očitati. Na prvi pogled našao sam to da je atmosfera slična kao i na mom Svijetu, a gusti oblaci koji su mirovali sprječavali su pogled na površinu. Mada je na prvi pogled sve izgledalo tiho, slutio sam da se ispod tih oblaka odvija strašna bitka. Kako su mi zalihe na brodu bile znatno načete, odlučio sam se spustiti na nepoznati planet, bar sam zrak mogao disati. S tim prvim saznanjem i željom da idem naprijed uputio sam se u plitku paraboličnu putanju koja bi me poslije podužeg leta trebala dovesti do površine planete. Kada sam ušao u najniži sloj atmosfere očekivao sam loše, ali moja očekivanja nisu bila biti blizu realnosti. Suh, sirov svijet, sa oceanima kojima su divljali valovi koji su kršili oštre stijene na svom putu. Munje su parale nebo. Ovaj planet je bio u očaju: u želji da napravi nešto i da se izgradi. Nakon svakog pokušaja slijedio bi nezadovoljstvo dovoljno jako da sve sravni sa zemljom: stalna bitka i stalna patnja. Mjesto nije obećavalo ništa dobro. Ipak sam nakon dužeg leta u svom brodu uspio naći malu oazu mira koja nije bila tako negostoljubljiva. Pristao i napravio prve modifikacije koje su mi omogućile život. Trebao sam se prilagoditi. Nakon par dana od prizemljena krenuo sam u obližnja brda iza kojih su bjesnili vjetrovi. Tom prilikom sam se sjetio svoje davne prošlosti sa mog Svijeta: kada su najbolji govornici stajali kraj olujna mora i nadjačavali svojim glasom gromoglasne valove mora. To za ovaj planet ne bi bilo pravo rješenje. Nešto drugo je trebalo napraviti, a nisam uspio shvatiti što. Put postoji, ali ga samo treba naći, ma kako težak bio. Svijet u kojem govor zamjenjuje prasak groma, i svjetlo koje biva zaklonjeno oblacima nije nužno loš. On je samo u lošim odnosima sa samim sobom. Oružja koja su mi bila na raspolaganju, bila su impresivna i bez problema sam mogao svladati svu rušilačku silu na ovom planetu. Ali ni takav pristup mi se nije činio kao dobar. Moj brod, mada malen skrivao je mnoge tajne. Odlučio sam se za ultimativno oružje, koje sam najviše i najradije koristio mada je njegova moć bila užasna. Ali znao sam rukovati sa njim. Nisam ga se bojao, nego sam ga poštovao. Ime za to oružje je bila: Riječ. Počeo sam planetu pričati, govoriti, učiti ga; slušati ga: učiti iznova i ponavljati do beskraja. Nakon par mjeseci osjetio sam prve pozitivne pomake, oluje više nisu bile tako gromoglasne, vjetrovi su se stišali, znala se čuti i Tišina. Zadovoljan svojim radom krenuo sam dalje: unio sam i Ljubav.
Ovom planetu je ona bila potrebna, kao i meni samom: a bio sam osamljen. Voljeti samog sebe bez reference može završiti jako loše. Imati nekoga ili nešto što će uzvratiti ljubav je bio plemenit cilj. Cijelo ovo vrijeme sam živio u PoluTami i nisam vidio svjetla. Jednog jutra sam shvatio da se nešto čudno događa: dobio sam pravu i oštru Sjenu. Svjetlo je došlo: oblaci su se raskidali: Planet je oživio. Prvo mi se zahvalio kišom: pravim prolomom oblaka, tih toplih kapi koji život znače. Dalje je sve išlo samo od sebe: kiša je ublažila oštre bridove stijena, u suradnji sa svjetlom stvarala se Zemlja, podloga za život. Mjeseci su prolazili u blagom formiranju, sada sam Ljubav dodavao u sasvim malim količinama, dostatnim da proces održim u tempu napredovanja. U pozitivan rezultat nisam nikada ni sumnjao. Riječ je još jednom prikazala svu svoju snagu. U potpunoj komunikaciji sa Planetom otišao sam od njega, ovaj put ispraćen vedrim, modrim nebom. Bio sam sretan, ljubio sam ovaj Planet kao samog sebe. A Planet je ljubio mene. Otišao sam i srce mi se stezalo jer sam ga napustio, morao sam ići dalje.
I sama priča bi imala klasičan kraj da me jednom put opet nije naveo kraj ovog planeta. Planet me pozdravio i pozvao k sebi. Sletio sam na predivnu obalu: sve je bilo puno života, mirisalo raznim mirisima, a more je bilo kristalno čisto. Gdje je bio kraj moje sreće, prisjećajući se prvog kontakta i pogleda na sivu i turobnu površinu. Bio sam sretan: Ljubav i Riječ su još jednom napravili čudo.
Post je objavljen 15.08.2005. u 19:33 sati.