Justine je u svom nedavnom blogu postavila pitanje « Da li ljubav stvarno postane navika «, a to me potaklo da napišem nešto o tome. Govoreći iz vlastitog iskustva, sa sigurnošću mogu tvrditi da veza postane navika nakon nekon vremena. Mislim da je to sasvim logično, budući da tu osobu čuješ svaki dan, često vidiš, pa samim time se i navikneš na društvo te osobe. Ista stvar je i sa prijateljstvom, odnosno ako imate naviku svaki dan se čuti s prijateljem/icom, popiti zajedno svaki dan kavu, logično je da se naviknete na njegovo/njezino društvo.
No, da se vratimo na vezu. Ako ljubav postane navika, po svemu sudeći to više nije ljubav nego zavaravanje. Toliko se navikneš na tu osobu da prelaziš preko svih njezinih/njegovih mana, a u biti te strašno nerviraju. Jedna moja prijateljica je bila s dečkom dosta dugo, a psihički ju je maltretirao, kasnije i fizički. No, stvar je u tome da ona nije htjela prekinuti s njim, jer ga voli . Bili su skupa skoro 4 godine, a kasnije je priznala da od tih 4, samo je prvih 6 mjeseci bilo jako dobro. Razumijem ju utoliko što je bila mlada kada su počeli hodati, pa ga je idealizirala i sve mu opraštala. Sve je to bilo uzalud, jer se to negativno odrazilo na njeno zdravlje, na fax... Dugo je razmišljala o prekidu i onda je napokon odlučila da je vrijeme da se ta farsa privede kraju. Bilo joj je užasno teško na početku upravo zbog te navike. Prvih mjesec dana je neprestano očekivala njegov poziv, život kao slobodnoj ženi joj je bio jako neobičan i čudan. Sada ima dečka 2,5 godina koji je obasipa pažnjom i ljubavlju, jako je sretna.
Ljubav je jako čudna, nikad ne znaš kad će te pogoditi Amorova strelica. No, mnogi miješaju ljubav i zaljubljenost, pa čim se zaljube izgovaraju « volim te «, ne shvaćajući važnost tih riječi. Netko voli čuti te riječi na samom početku veze, meni je to naprosto glupo. Nekog voliš nakon dva tjedna poznanstva... I don't think so. Zaljubljen jesi, ali ne voliš tu osobu, za to treba puno više vremena. Ja sam jako realna osoba, rijetko se zaljubljujem, a kamoli izgovaram « volim te «. Kad sam bila mlađa i kad bi osijetila one poznate leptiriće u trbuhu, malo bih bila u «sedmom nebu», ali bih se brzo spustila na zemlju, ne dozvoljavajući si da naprosto « poludim « za tom osobom. Nisam od onih osoba koje odmah pokazuju svoje osjećaje, jednostavno to ne želim prije nego li «ispipam teren». Rekli bi neki, « oprezna, suzdržana djevica « .
Mislim da treba biti realan. Kad odnosi u vezi krenu nizbrdo, kad više nema povjerenja, iskrenosti, kad nestane ljubavi, to treba priznati, najprije samom sebi. Zašto neprestano opraštati ako nema poboljšanja? Zašto ostati u braku koji je već odavno « mrtav «? Ne kažem da odmah treba dignuti ruke i reći « odustajem «. Dapače, treba pokušati sve da veza / brak uspiju. No, ako već mjesecima ili godinama pokušavate spasiti što se spasiti ne da, onda zavaravate sebe, okolinu ne, jer je vjerojatno svima jasno ono što si ne želite priznati. Za ljubav je potrebno dvoje, jel'da ? Pa, ako se to dvoje svede na samo jednog, onda nastaju problemi. Ne razumijem žene i muškarce koji dozvoljavaju svakakva poniženja. Naravno, koliko god to neki poricali, ljepše je biti zauzet, nego slobodan, ali opet bolje biti sretno slobodan, nego nesretno zauzet. Mnogima je razlog zašto ostaju u toj nesretnoj vezi, upravo taj što ne vole ili se ne mogu zamisliti slobodnima. Ako i prekinu takvu vezu, mnogi krenu u potragu za novom, pa onda često puta budu razočarani i povrijeđeni. Meni su zaista nejasne osobe koje nakon prekida dugogodišnje veze ( na njihovu inicijativu ) bezglavo uljeću u novu otprilike mjesec dana od prekida. Sve bi mi bilo puno razumljivije da se te iste osobe neposredno prije samog prekida nisu zaklinjale u ljubav prema svojoj bivšoj ljubavi. Postavljam si pitanje, da li te osobe uopće znaju što je to ljubav? Možda sam previše individualna, ali ako već nekog volim svim srcem kako mogu odmah nakon prekida voljeti nekog drugog i biti s njim u vezi. Ako je ta bivša veza već odavno bila u krizi, ako je nestala ljubav, onda mogu shvatiti te postupke, ali inače mi je sve to nerazumljivo.
Mnogi ljudi nakon prekida dugogodišnje veze pronalaze seksualne partnere. To mogu shvatiti, jer svaka veza sa sobom povlači i seks, pa prema tome normalno je da muškarac/ žena osjećaju potrebu za seksom i nakon prestanka veze. Sad, da li bih i ja tako postupila, sasvim je drugo pitanje. Svaki je čovjek jedinstven i u sličnim situacijama reagira različito od drugih. Mislim da svatko treba postupati onako kako smatra da je najbolje za njega.
Svakako smatram da se nakon prekida ne treba zatvoriti u sobu, plakati, puštati tužne pjesme, pojesti sve iz frižidera da ti pozli, nego izaći među ljude i biti okružen prijateljima. Ako veza nema budućnosti, treba to priznati samom sebi, ne se zavaravati da je to privremeno, da će se stvari popraviti, ako nema pomoći. Neće pomoći ni neprestano zaljubljivanje, mijenjanje partnera nadajući se za svakog da je onaj pravi, princ na bijelom konju. Ako vam fali seks, poševite se, nemojte se suzdržavati ako vam to treba, ali nemojte miješati seks s ljubavlju i očekivati previše od vašeg seksualnog partnera. Ako ljubav dođe, doći će, ne požurujte je i ne budite pretjerani pozitivisti, ne razmišljajte negativno, nego prije svega budite realisti.
Post je objavljen 15.08.2005. u 17:07 sati.