Sinoć kad sam okrenula glavu zidu
i zagrlila tišinu,
suze dvije skotrljaše se niz lice
i tamo zaspaše.
Nije te bilo kraj mene.
Noćas dok sam mislila o nama
i ljubila sjećanja,
osmijeh se onaj poznati
na usnama još vrelim pojavio
i sa suzama zaspao.
Ipak nisam bila sama.
Post je objavljen 14.08.2005. u 10:12 sati.