Marketing
Post sam dva sata pisala, a onda ga je pola nestalo. Sad tek vidjela. Pokušat ću dovršit po sjećanju.
Nije da će zbog toga na Trgu napraviti vatromet za pamćenje, niti da će ovaj dan netko osim mene „slaviti“. Svejedno, svečan mi je, i zapravo sam izuzetno ponosna i sretna da mogu reći sretan prvi rođendan mojoj blogovskoj karijeri! Prvi, nadam se u nizu dugih sretnih godina blogovanja. Eh, kad se sjetim svojih početaka...jedva da sam se znala ulogirati... a sad sam čak i dizajnirala stranicu!
Nisam bila vjerna adresi, tako da zapravo imam pravo na nekoliko obljetnica: otvaranje prvog bloga, zatvaranje prvog bloga, otvaranje drugog bloga… Ipak, s obzirom da sam i prvi pisala pod istim nickom, i praktički ništa osim dizajna nisam promijenila, za mene postoji samo ova obljetnica – 14.kolovoza.
Pa bi možda bilo u redu napisati kako je to sve počelo. Za Blog.hr sam čula od jednog prijatelja, i kao prava internetska nepismenjača, nisam pojma imala što bi to moglo biti, i tako sam utipkala tu stranicu www.blog.hr. Odjednom ispred mene nekakva lista, i odaberem jedan od linkova, pod nazivom Sunčica u zemlji čudesa. I počnem čitati, kad ono – sasvim zanimljivo štivo. Neka učiteljica koja se pokušava izboriti da joj u učionici ne smrdi po pišalini, a k tome vodi borbu s bolešću. Tada je postojala opcija da ti na mail pristigne obavijest ako se neki blog obnovio, i ja sam to napravila za taj blog, na adresi sandra14.blog.hr (ako se ne varam, dosta je već vremena prošlo…). I tako, malo pomalo, čitala sam dogodovštine te učiteljice, a ispod njezinih tekstova komentare koji su me naveli na pomisao – ajme, kako je složna i simpatična ta blogovska obitelj. Kasnije se ispostavilo da sam se namjerila na pravu ratnicu, koja je skoro ostala bez posla radi istine na blogu.
I eto… nije prošlo dugo, otvorila sam svoj blog. Počela sam čitati nekoliko blogova, i nije ih bilo teško pratiti, jer uopće nije bilo puno adresa. Bili su tu Bigmamma, Kulerica, Hajdučica, Buba mara, Ksiola. Prvu vezu Bloga i stvarnog života osjetila sam kad sam iz Xiolinog posta skužila da smo išle u istu srednju školu, a kasnije se i Kulerica pridružila. Xiolina lista bila je i prva na koju sam dospjela, sa svojih 1,7 čitatelja dnevno, koliko sam imala, bila sam ponosna da me stavila na svoju listu čitanih, taman kad se pojavila na Briljantinu kao jedna od najblogerica.
Pisala sam svašta, pročitala sam svašta…i ušlo mi je u rutinu sjesti za kompjutor i pogledati što ima novo kod vas, što se događa u vašim životima, što vam je danas palo na pamet, gdje ste bili, kakva sjećanja iznosite iz svojih škrinjica… I tako, malo-pomalo, bez svjesne namjere, stvorila sliku o desecima vas, tko ste, kako izgledate, koliko godina imate...
Evo za koga je glasalo svih 14 glasova u mojoj glavi (slučajnim poretkom):
Ti me i dan danas ostavljaš u čudu, iako te najduže čitam od svih blogera, jednostavno navukla sam se na tvoje pisanje još u ono pretpotopno doba stare Sandre, i neobično mi je drago da si nakon svih natezanja ostala na blogu i da ćeš tu biti i dalje. I da ćeš nam pisati o tome kako napreduje Princeza, kako se slaže s bratićem, kako ste usvojili drugo dijete i kako se više ne sjećaš boli operacija i loših prijateljstava i ljubavi koje se ne bi smjele tako zvati.
S Markom sam se upoznala kad mi je došao komentirati jedan post oko krštenja Ivaniševićeve kćeri. Tad sam ga htjela izlemati, a sad mi je toliko drag da mi je žao što živi tako daleko, jer da je bliže pozvala bih ga na kavu taj čas.
Ova ženska je riznica opće kulture. Svugdje putuje, lijepo se izražava, gurmanica je, ljubomorna sam kad vidim kako dobre postove piše. Jedino ona smije imati duge postove, a da ih ja cijele pročitam.
Kod Tičerice još nikad nisam bila a da se nisam nasmijala. Okej, osim kad je pisala Papi na poljskom, a Bog zna šta je tamo natrkeljala, možda bih se i tada nasmijala. Jedva čekam da bude i peti član obitelji, bit će još zanimljivije. Da pokojni Kishon treba nasljednika, nju bih kandidirala.
Ona se uklapa u moju sliku prave intelektualke. Ima o svemu mišljenje. Čak i o stvarima o kojima se ja ne sjetim razmišljati, kod nje nađem kvalitetan i opširan osvrt. Njezin blog je utočište tolerancije, koje na blogu baš i nema pretjerano puno.
Čovjek koji puno zna, a osim toga ljubi ljubav iznad svega, poseban je, sasvim. Ima rječnik književnika, znanje znanstvenika, osjetila djeteta. I vrijedi baš.
Tko je pratio njezin blog posljednjih mjeseci, mogao je vidjeti kako je zatrudnjela, pa prebrodila lošu vijest(srećom, lažnu uzbunu), pa se nećkala oko imena, i na kraju rodila drugo dijete!
TI i TI – dva izvora prekrasnih priča, duhovne okrepe, razmišljanja. Često se sjetim vaših lijepih priča u razgovorima s prijateljima. Vaše misli nisu samo vaše.
Xiolu i njezinu frendicu Marisi već svi znaju, tako da ih ne treba posebno predstavljati.
Kod Frive i Blahnik čitam o dogodovštinama s dječicom, kakve se nadam jednog dana i ja imati. Dobre i požrtvovne mame, držale bi i pet kutova u kući kad bi ih bilo.
Ovaj dečko se predstavlja kao Strijelac, a u stvari je Tragač. A osjećam da će naći... :-)
Bridge je prava cigančica - svako malo pakira kofere i mijenja adresu. Što blogovsku, što stvarnu. Ovo su najljepše rečenice bloga, koje printam i dijelim frendicama za peemesična razdoblja.
Jazz sada negdje moči dupe u moru, a bila je najavila da se možda neće vraćati na blog. Slava je težak teret, drago mi je da se nećkanje poklopilo s godišnjim, pa kad se vrati, sigurna sam da će u svojoj maniri bauštel džezistice napisati come-back post na zadovoljstvo širokog kruga čitateljstva.
Volim još čitati i njega, njega i njega. Njih trojica nemaju apsolutno ništa zajedničko, osim što su muškarci i blogeri. Ali podjednako cijenim njihov rad.
Posebno stvorenje koje sigurno nikad nisam vidjela, jer po postovima koje piše, sigurna sam i da posebno izgleda, ne bi mi promakao. Tri ruke ili jedno oko, to bih od njega očekivala. Daje novo značenje riječi mašta.
Cure koje su mi simpatične i kod kojih volim doći u posjet: ona, ona i ona. Kao i kod dečkiju, niti kod njih nema velike povezanosti. Ali ova tri linka sadrže žensku mudrost, žensku osjećajnost i ženski humor.
Mlada nada blogerskog neba, kod koje se nasmijem onih svakodnevnim situacijama, čiju vrijednost često potcjenjujemo. Ona zna da u svemu ima humora, i sigurna sam da će zbog toga dugo živjeti!
Najbolji par bloga su ovo dvoje.
Ne mogu se sjetiti svega, možda ću kroz dan još svratiti i nadopuniti. Čak sam i Uredništvu napisala zahvalu, ali sad sam skužila da mi je pola posta nestalo, pa nisu zaslužili. Hvala vam lijepo na godini dana druženja, nadam se da ćemo se i dalje čitati!
UPDATE: apdejtam da mi se vrate komentari.
Post je objavljen 14.08.2005. u 08:52 sati.