Cijeli dan grozničavo o tome razmišljam.
Na trenutke sam ljuta.
Na trenutke sam frustrirana.
Na trenutke sam tužna.
Na trenutke plačem.
I onda sam opet ljuta.
Samo još nisam definirala na koga sam točno ljuta.
Možda sam čak najviše ljuta na sebe.
Kako sam mogla to dopustiti?
Kako mi se to moglo dogoditi?
Kako?!?!??!?
Sad bih mogla to učiniti.
Sad je trenutak.
Srce mi lupa.
Ruke mi se tresu.
Ako to učinim, bojim se da nema povratka.
Da li sam sigurna da to želim?
Što će se promjeniti ako to učinim? Sve. Čitav moj život.
Da li da to učinim ili ne?
Da ili ne?
Post je objavljen 13.08.2005. u 21:05 sati.