U vremenu u kojem živimo od nas se traži samo jedno; slijediti trendove. U svemu. U načinu života, razmišljanja, ophođenja s drugima, stavovima, odijevanju, ponašanju, ključnim životnim pitanjima… Postali smo, zapravo, bezlična masa koja u beskrajnim redovima čeka da u svakom svojemu danu bude konzument, bjesomučni potrošač trendovskih stvari koje nam se nude na tom tržištu misli, ideja, roba. Što smo, dakle, drugo, nego sredstvo koja služi da se putem njega zaradi. Enormno zaradi. Postali smo samo jedan broj, statistika u beskrajnom identičnom stadu ovaca koje slijepo slijede pastire trendova i zvon njihove medijske zvonjave, kako bi bezglavo potrčali za onim na što ih upućuju najnovije reklame, tako perfidno upakirane u svakodnevicu.
Nije li to ništa drugo nego suvremeni način manipulacije, propaganda, jednostavno ispiranje mozgova koji se pretvaraju u strojeve za izvršavanje zapovijedi koja glasi; kupuj! Živeći u bezličnim danima ove svoje bezlične živote, nije nikakvo čudo da je u tom kontekstu najveća bolest zapadne civilizacije depresija! Dani čovjeka razvijenog zapada nisu ništa drugo nego spoj rada i zabave koja zatupljuje kako bi ga se pokušalo odmoriti od utrke za zaradom. A odmora tu i nema. Odmor nije buljenje u televizore nakon što se dođe s posla i naručivanje brze hrane jer se nema vremena za skuhati nešto pristojno. Nadomjestak za obitelj nije gomila pasa i mačaka u glomaznoj ali praznoj kući, koja je prazna jer se nema vremena za osnovati obitelj, jer se nema živaca za plač djece, jer se nema dovoljno novaca i za njihovo odgajanje pored skupih automobila koji se voze i koje treba održavati. O ne, nije to odmor, niti obitelj, to je tek varanje psihe opterećene životom koji je bljutav, koji nema soli da bude osoljen, da ima okus, da vrijedi.
A najgore od svega su ideje. O da. Ali ideje koje nisu naše, koje nisu plod vlastitog stava, zdravog promišljanja i pomne analize. Ideje su to koje su nam kao strano tijelo usađene u svijesti pa nam kao paraziti kljuju po mozgovima, rođene i hranjene medijima koji su tu da nas pretvore u konzumente. Jer danas je opasnije nego ikada misliti svojom glavom, biti svoj. Opasno se izdvajati, promišljati, kontemplirati, analizirati, prosuđivati iz vlastite perspektive. Misliti svojom glavom znači izdvajati se, razlikovati se od jednoličnog stada. U konačnici to znači ne slušati medijsku zvonjavu nadripastira koji nas pretvoriše u puke konzumente, u sredstvo zarade koje upija sve, od lažne robe do lažnih vrijednosti, relativiziranog morala koji kaže kako je dobro/zlo ono što se mi dogovorimo da (ni)je dobro/zlo, zatvarajući oči pred istinski dobrim/zlim.
Zato su kroz povijest, pa i danas, svi koji su mislili svojom glavom, loše završili – jer su mislili svojom glavom i prokazivali trulež u društvu; Isus iz Nazareta, Marthin Luther King, Mahatma Gandhi, Biko, Edith Stein… O da; cijena vlastite svijesti i savijesti, mišljenja vlastitom glavom redovito je odbačenost, progonstvo, smrt. Misliti svojom glavom uvjek je značilo plivati protiv struje, iskočiti iz vlaka koji te potom lako pregazi, biti označen čudakom i prezren.
Ipak, nije li vrijednije živjeti jedan dan kao orao na slobodnom nebu, nego životariti cijeli život kao kanarinac i u najzlatnijem – kavezu!