-…Ma daaaaaj, nemoj me zafrkavati! Ne vjerujem!
-Ne moraš… Zaboravi. Ne vjeruješ mi, a trebala bi! Ipak me ne možeš poznavati toliko dobro k'o ja sama sebe; kao što primitivčinu iz ruskog ne može voljeti ni'ko k'o on sam sebe! Ako ikome kažeš za ovaj razgovor… pogodi što slijedi?
-Daaaa…? Što, žrtvovat ćeš me na kamenom stolu okružena milijunima svijeća, rasporit mi utrobu kako bi mi crijeva iscurila, i prerezati vene da mi svih pet litara krvi iscuri, koju bi na posljetku prinijela vašem ''uzvišenom''???
-Evo ideje kako da i tebe ubijem!
-Čekaj malo… samo mi jedno reci… zakuni se, ovo je sve bila šala ili ni…?
-Je!-Upadne joj u riječ Marilyn-Upravo smo razgovarale o tajfunima na Hawaiima. Radi što hoćeš, briga me, nemoj reći da te nisam upozorila.
-Fora su mi tvoje priče!
-Dobro ako su to tebi priče, ali to je moja stvarnost.
Zvonilo je i svi đaci izlaze iz razreda. Ostale su samo Marilyn i Katja. Obje šute i trpaju stvari u ruksake. Osim što je Katja šutjela izgledala je vrlo uplašeno, jer nije mogla povjerovati u Marilynu priču.Pogledala je na sat sa kalendarom i pisalo je 29. studeni 2008, 19:19 sati.
-Dođi, moram ti pokazati nešto!-Odjednom kaže Marilyn.
Marilyn je bila nova učenica u razredu, stigavši iz Britanije u hladnu Moskvu, nije se mogla nikako uklopiti sa učenicima tog razreda, osim s Katjom. Prebacila se iz popravnog doma iz Engleske, poslije jedne godine tečaja Ruskog jezika, u jednu moskovsku obitelj jer je načula da joj je otac u Moskvi. Vectra Post Mortem postoji i u Rusiji, i čak je zatupljenija nego u zapadnijim zemljama, pa joj stoga nije teško palo preseliti se u sasvim drugu sredinu.
Izlazeći iz škole Marilyn je morala doslovno vući svoju novu prijateljicu Katju za ruku kako bi joj pokazala ''neki'' izazov, pripremljen samo za nju!
Stigli su u gustu šumu! Oko njih mraz, a svjetlost se jedva ''dovukla'' reflektiranjem kroz maglu! Kuća u kojoj su se našle je vjerojatno stara preko dvjesto godina; bez krova ,bez stvari, bez…živih. Katja je pravila masku kao da ju nije strah što je udarao u njezinom srcu!
-Dođi! Pomozi mi iskopati moju tajnu!-reče Marilyn!
Katja se prihvatila kopanja, iako je njezina savjest govorila drukčije!
Opet će marilyn-Ovo je moja kutija tajni, no trenutačno je u njoj samo jedna!
U kutiji se našao ruski kabriolet! U Katjinim očima, trenutak vađenja trajalo je kao cjelu vječnost dok nije opet odgovorila Marilyn:
-S ruskim kabrioletom ćemo odigrati ruski rulet! Prvo izvadiš burence, ubaciš jedan metak, vratiš burence, zavrtiš ga najjače što možeš i uperiš ga prema nekom! U ovom slučaju ja moram prema tebi! Sljedeće što moram učiniti je samo povući okidač!
Marilyn je zaista uperila pištolj i povukla okidač no Katja je imala sreću! Na to će opet Marilyn:
-Prva runda je nerazriješena!-Dobaci dva metra udaljenoj Katji pištolj i reče-Na tebi je red! Uperi ga u mene, zavrti burence i učini to!… Hajde učini to!… Samo je oko petnaest posto da ću ostat mrtva, a i ako ostanem, pobjegni, nitko neće znati!-Reče misterioznim glasom dok se Katja u sebi razljuti i zaista to učini!
Škljoc je bilo jedini zvuk što se uspio čuti! Marilyn je po zadnji put pametovala tog dana pred njom:
-Samo sam ti htjela ukazati da ne lažem, i pozvat te u….
Katja je pištoljem pogodila Marilyn u čelo svom snagom pokušavajući se izgubiti s njezinih očiju no Marilyn poznaje bolje tu šumu od Katje!
Pomahnitalo bježeći od Marilyn kroz sjene gustih šumskih stabala Katjino srce je udaralo kao nikada u životu! Pri izmaku svojih snaga Katja je željela bar na trenutak zastati i odmoriti se te pogledati je li joj njezina progoniteljica još uvijek za petama, no nešto divlje ju je tjeralo da nastavi.
Trčeći nije primijetila da je stigla do velike brane u kojoj se voda zlokobno migoljila. Uspaničila se shvativši da nema gdje pobjeći. Začula je Marilyne trčeće korake kako joj se sve više približavaju, sve dok se naposljetku nije pojavilo i Marilyno lice sumanuto od bijesa. Približavala joj se držeći opasno oružje u ruci, a Katja je polako od straha koračala unazad sve dok se nije poskliznula izgubila ravnotežu te padne u hladnu vodu. Sa svim zadnjim snagama uspjela je dohvatiti granu obližnjeg drveta, no ubrzo joj je ruka počela popuštati i ona se sve više približavala opasnoj turbini! Marilyn potrči prema njoj zgrabivši otrgnuti lanac koji se našao na putu te dobaci ga Katji.
-Uhvati se za kraj lanca-doviknula joj je.
Bez ijedne riječi Katja se uhvati za lanac i Marilyn smočivši se ju izvuče van.
Obje su stajale mokre na brani gledajući se širom otvorenih očiju.
Post je objavljen 13.08.2005. u 13:00 sati.