Imamo nekakve iluzije u našim vizijama svijeta, kakav god bio. E sad ŠTA AKO!!! se sve naše odluke razvijaju po potrebama organizma na taj način da naš mozak u biti ne služi nićemu sa iznimkom regulacije krvi? Svaka naša odluka je ubiti produkt potrebe organizma za određeni aspekt svijeta. Naj banalniji primjer toga bila bi seks. Kada smo mi svojevoljno bili napaljeni? Kada smo se ikad probudili i pokrenuli hormone svojom odlukom da ćemo evo, biti napaljeni? Kada smo gladni potreba za hranom motivira naše odluke da nešto pojedemo. Kada smo žedni, nešto popijemo.
E sad, uzevši u obzir da mi ne kontroliramo naše potrebe, odkud nam ideja da mi kontroliramo išta?
Nažalost jedna je od naših potreba ljubav.
Srce, kao mnoge stvari, bi trebalo funkcionirati po starom američkom marketinškom triku,
„you brake it, you buy it“.
Zamislite da ste svaki put kada nekome slomite srce obavezani na kupnju istog? Kupnju kao sada je to vaše? Ovo je dvosjekli mač, ofkorz, jer kao ćete molim vas sa dva srca ako jedva držite jedno na mjestu? Što, dakle, da nosite tuđe žalosti i nezadovoljnosti sa sobom? I kada slomite nekome srce, vi ste ti koji ste tužni?
Post je objavljen 13.08.2005. u 12:54 sati.