Vjerujem da ima i među vama takvih kao ja kada je pakiranje u pitanju. Tu sam vrlo detaljna...ili bolje rečeno jedna od onih koji moraju imati sve sa sobom, za svaki slučaj.
To naravno zahtjeva detaljne pripreme, planirano pranje veša koji tjedan unaprijed, polagano sređivanje stana (da me ne dočekak takav kad se vratim s još hrpom stvari za raspakirati) i ostale pripreme svih vrsta, s kojima vas neću daviti.
I evo, dogodilo se da sam se prvi puta u životu spakirala u jednom danu (to uključuje i obilazak dućana i redovitu šetnju po parku s djevojčicom), uključujući sve pripreme ili izostavljajući one koje nisam uspjela ostvariti. O.K. Savršeni je pomogao dijelom kupovine i odlaskom na vožnju biciklom s djevojčicom, pa sam imala koji sat mira.
Kako se ipak dogodio taj moj osobni presedan? Vrlo jednostavno. Jučer sam naime odlučila opet otići do mora i priuštiti djevojčici igranje s bakama i dedama, sestričnama i ostalom ekipom, a sebi jedan pravi odmor ispunjen plivanjem, čitanjem i odmaranjem. Kuhinju, šetnje s djevojčicom i sl prepuštam malo drugima.
I kako sada to sve što inače radim prije puta strpati u jedan dan. A Savršeni je skinuo kutiju za stvari s auta i obavjestio me da ju ne namjerava sada stavljati...kuku-mene. Tako da sam se morala opako srezati u svojim navikama da pokupujem ovdje sve živo i da nam auto izgleda kao kombinacija češko-mađarsko-njemačkog turista. Ne znam zašto uopće neki kukaju protiva tih naših "loših" turista...Ja ih potpuno razumijem. U Novalji je sve (barem do ove godine kada se otvorio Kerum) bilo toliko skuplje...
Ali iskustvo radi svoje. Sada znam čega ima i što košta podjednako, pokupovala sam samo stvari koje su puno skuplje.
Ali s robom (a posebno cipelama) imam uvijek problema. Krenem ono kao samo par stvari , jedna toplija varijanta, par majci...ali onda vidim u ormaru jos neke hlače koji bi mi baš super došle, pa za malu sve one slatke kombinacije u kojima izgleda preslatko....i tak to nekak neprimjetno krene, a ja više nemam mjesta u torbi.
I kaj onda? Sjetim se svoje gospođe majke koja ja razvila do savršenstva teoriju (i provodi je još uvijek u praksi) kako u svakoj torbi ima uvijek mjesta, samo treba naći nepopunjene dijelove. I zanemarim svoj poznati red u torbi i smisleno pakiranje i počnem trpati u jedan ugao, pa u drugi, vidi fakat, super fora...
Ipak sam srezala neke stvari jer sam se odmah sjetila i scene zadnjih par putovanja kada su mi koljena bila u želucu, a stvari padale po meni.
I tako se povijest ponavlja, ipak malo korigirana..
Moj gospon otac se vječno hvatao za glavu i pitao da li nam to baš sve treba, a gospođa majka je odgovarala da nam treba...jer nikad se ne zna.
A onda se dogodio zadnji udarac...Savršeni je kupio kutiju za krov za naš auto, a gospon otac je kupio novi, ali mali auto. Takav dvostruki atak spomenuta gospođa ni dan danas nije svladala. Pa svako pakiranje prije puta zvuči otprilike ovako:
gđa. majka: "Ti si baš morao kupiti auto s najmanjim gepekom, meni za inat, da si ništa ne mogu ponijeti"
g.otac: "Vjeruj mi draga, da imamo i veći gepek, opet nešto ne bi stalo"
gđa. majka: "Stalo bi stalo, a vidiš kako je Savršeni kupio našoj djevojčici kutiju, pa sada putuju kao gospoda" (ha-ha, majko, koja zabluda).
g. otac: "Nama ni kutija ne bi bila dovoljna"
gđa majka: "Ti si uvijek zajedljiv, ali neka je barem Ona bolje prošla nego ja...lijepo ću ja nju pitati stane li ona mala torbica koja stoji u hodniku, kojim slučajem kod njih?"
I tako mi putujemo inkognito, da slučajno ne bi koja torba od gore spomenute gospođe završila kod nas...samo da znate da joj nitko ne javi kojim slučajem.
Nego, baš sam se pitala, jesam li ponijela nešto puno manje stvari zbog "prijetnje" da ovaj puta ostanem na jednoj torbi i činjenice da nema kutije na krovu?
E, pa dragi, baš i nisam, samo sam sve malo bolje stisnula, a možda je razlog takvog slijeda događaja i taj što ti ne nosiš sve svoje alate, plivačku opremu, što nam je apartman završen pa više ne putuju ormari i sl...Sve u svemu nisam baš samo ja ta koja nosi svašta sa sobom...
Samo da se zna.
Čuvajte mi Savršenog, posjetite ga koji put i utješite, vraćamo se za dva tjedna.
Pusa od velike i male MonoperajAnke!
Post je objavljen 12.08.2005. u 23:13 sati.