Marketing
Can you feel this?
np SlipKnoT "The blister exists"
Ne znam. Danas, kad sam siguran da od spike na ICQu neće biti ništa, pošto one dvije opet idu na "punk-journey" u Šibenik, (a s nepoznatima mi se ne da) izvadih jednu temu iz rukava, inspiriran mojim malim ali stabilnim napretcima na bubnjevima: moji najbubnjari. O tome sam počeo razmišljati jučer kada sam u robnoj kući u Zadru nabavio nove ultralagane palice koje mi omogućuju da u roku od otprilike dvije sekunde prošaram od doboša preko dvaju prijelaza do indijanera i nakon toga kresnem invalidnu činelu. Zaljubio sam se u taj par: oznaka 5A (to objašnjava lakoću sviranja), vrhovi obloženi tvrdom plastikom (sada bubnjevi daju bolji zvuk), od japanskog hrasta (zvuče kao na cdu kad ih udaraš jednu o drugu), otada sviram bolje nego ikada....
Dobro, da sad ne počnem od slinjenja tu ljubav prema tom drveću fizički iživljavati, evo mojih deset najbubnjara, poredanih po kvaliteti na osnovi mojih amaterskih, subjektivnih procjena (točnije, uzimam samo one bubnjare u obzir čije bendove i slušam!). Počnimo...
1. Joey (Nathan Jonas) Jordison - SlipKnoT (nu metal)
Možda je on tu samo prvi zbog toga što mi je SlipKnoT najdraži bend, ali činjenice govore za njega: čak i glazbeni kritičari koji gaje antipatije prema (nu) metalu moraju priznati njegov talent i činjenicu da se nalazi u samom vrhu svjetskih bubnjara, barem na TOP 10! Počinje svirati sa 12 godina, osim bubnjeva svira i gitare u svom side projektu Murderdolls. Kada se lani bubnjar Metallice Lars Ulrich morao povući s turneje, Metallica je odmah angažirala njega kao zamjenu i bili su prezadovoljni. Ima činele marke Paiste, a bubnjeve od Tame ako se ne varam, koristi ono najbolje na bubnjevima: dupli bas, što njegov zvuk čini prepoznatljivim. Majstor brzih ritmova. Npr.: SlipKnoT - "Eeyore"
2. Mike Portnoy - Dream Theater (progressive metal)
Taj bend u biti ne slušam ali mi je brat pokazao i pustio jedan njihov cd koji mi se iznimno sviđa: "Scenes from a memory", tako da sam odmah nabavio i snimku promocije tog albuma u New Yorku na dvd. Od bubnjara koje ću ovdje navesti on ima jednu bitnu posebnost: diplomirao je svoj instrument, tako da zna izvoditi fore koje ni trojica običnih smrtnika ne bi mogla skinuti. Nije na prvom mjestu zbog činjenice što mu nije teško svirati kada ima na nastupu tridesetak činela i pedesetak bubnjeva pred sobom, to pridonosi zvuku ali i iskazuje njegovo umijeće kada sve elemente zna koristiti. Npr. Dream Theater "Overture 1928"
3. Lars Ulrich - Metallica (thrash/heavy metal)
Porijeklom Danac. S Jamesom Hetfieldom vodi Metallicu i piše glavninu tekstova, po stihovima se vidi da je malo djetinjast. Dosta je inovativan jer u jednostavne ritmove zna ubaciti dodatne trikove. Kao i Portnoy i Jordison, i on koristi tehniku doublebass, i ima samo dva prijelaza (npr. sa simfonijskim orkestrom iz San Francisca), ali opet mnogo izvuće iz kanti i tanjura. Unikatan po čudnim grimasama tijekom bubnjanja. Npr. Metallica "Master of puppets"
4. Dave Lombardo - Slayer (thrash metal)
Čovjek svadljive i prevrtljive naravi - zašto bi inače stalno odlazio i vraćao se u Slayer, i fajtao sa svojim side projektima? Pristupačan, surađuje s drugim bendovima (npr. Apocalyptica "Prologue"). Jedna od legendi bubnjanja, koristi isto dupli bas i u stare dane svira bez starha od mogućih ireverzibilnih posljedica koje muče neke bubnjare: njegovog zamjenika u Slayeru, bubnjara grupe Exodus Paula Bostapha (kronični bolovi u laktu) i bivšeg bubnjara Iron Maidena Clivea Burra (MS). Npr. Slayer "Blood red", "Angel of death", "Bloodline"
5. Nicko McBrain - Iron Maiden (heavy metal)
Članovi njegovog benda ga opisuju kao velikog šaljivčinu i pomalo čudnog (aha, zato se možda i meni sviđaju bubnjevi). U Maidenima svira od ranih osamdesetih kada mijenja Clivea Burra, prvi njihov album s njim je "Piece of mind" (?). Kojiput nosi majicu "Drummers do it with rhythm". Veliki zavodnik. Sviđa mi se što smisleno i kvalitetno zna koristiti ride činelu koja se u pozadini pjesama IM stalno čuje.
To je možda već i vrhunac njegove kreativnosti, ali moramo znati da se tako veliki bendovi stvaraju samo s velikim bubnjarima, što da još kažem? Npr. Iron Maiden "Hallowed be thy name"
6. Matt (Matthew James) McDonough - Mudvayne (progressive/nu metal)
Iskreno rečeno, o njemu ne znam mnogo, ali mi to ne smeta jer ja ne gledam ljude na način da kupim Story i tamo o njima čitam već tako da uočavam njihova (ne)djela. A on bi se mogao podičiti mnogočim: inovativnošću, brzinom i duplim bassom :D (pomalo već i dosadno, zar ne?). Po zvuku je možda zaslužio i treće mjesto, ali on ipak nije bubnjar na velikom glasu već šutljivi tepač iza seta koji svira u relativno slabo uspješnom progressive metal bendu. Nadimak mu je Spugg i mijenja frizure od ćelave preko ježa do čupave. Npr. Mudvayne "Dig"
7. Bubnjari Killswitch Engagea (hardcore/death metal)
Znam da je jedno vrijeme bubnjar bio Adam Dutkiewicz, čovjek koji je diplomirao sve moguće instrumente na sveučilištu u Berkeleyu; ponajprije je svirao bubnjare i pjevao, dok nakon ulaska pjevača benda Blood has been shed Howarda Jonesa svira gitaru a zamjenuje ga Justin Foley. O obojici ne znam mnogo reći, stoga ću opisati njihove ritmove; i ovdje imamo double bass rhythm machine, brzinu zvuka i frekventno korištenje velikog broja činela. Npr. Killswitch Engage "The end of heartache"
8. Tre Cool - Green Day (mainstream punk rock)
Ocjenjujem ga na osnovu albuma "American idiot", o njemu znam da se drogirao i ništa više, pošto me ionako ne zanimaju toliko biografije. Radi s najjednostavnijim mogućim setom iz kojeg zna dobiti zadovoljavajući zvuk. Rekao bih da je to za punk jako kreativan bubnjar, na razini s Travisom Barkerom i bubnjarom Six packa (bar mi tako kažu :D). Npr. Green day "American idiot"
9. Meg White - The White Stripes (garage punk)
Iskreno, ona po svojim umijećima ne bi trebala potpadati ni pod TOP 1000 svjetskih bubnjara, ali ona kod mene ima dodatne pošto je žena na bubnjevima (uz to i jakog udarca) prava rijetkost, pošto je zgodna i jer ja na žestoke sviračice padam (haha :P). Stoga mi i ne smeta što njezine ritmove može skužiti i onaj što nagluh prvi put ide lupati po loncima i čašama (npr. djedovi koji su cijeli život u komi bili :D). Respektiram i činjenicu što unatoč razvodu od pjevača Stripesa Jacka i dalje s njim surađuje, živjele takve ženske!!! Npr. The White Stripes "Seven nation army"
10. Ginger Fish - Marilyn Manson (industrial rock)
Njega sam ovdje zapravo samo naveo radi toga da napunim desetku, a i sviđa mi se njegov stil i činjenica što se lakoćom skidaju njegovi ritmovi tako da se ja sad mogu praviti važan što znam svirati isto što i on. :D No, možda on u ovom bendu i ne može doći toliko do izražaja pošto Brian Warner (frontmen) više pažnje pridaje scenskom nastupu i stihovima ("the death of one is a tragedy/ the death of a million is just a statistic", The fight song), tužno ali istinito. Npr. Marilyn Manson "The fight song"
Za kraj želim da moj izbor malo prokomentirate, uz to, sam sam pisao sve ovo, nisam od nikoga prekopirao tekstove. Ako se ne slažete, u komentarima mi ostavite vaše najbubnjare i pjesme po kojima se to primjećuje, kao ja. Zahvalan sam na dijeljenju iskustva! Znam da su bubnjari kao Stewart Copeland ili John Bonham još nedodirljive legende za ovu rulju ovdje, ali to je čisto po mom ukusu...
Post je objavljen 12.08.2005. u 22:10 sati.