Život je protkan tugom. A tuga je samo blagi simptom straha. Život je progonjen strahom, nije življen do smrti, nego progonjen strahom do smrti. Gorivo života je strah. Strah je u svakom biću uvijek prisutan i u stalnoj konkurenciji sa strahovima drugih, strahom pogonjenih bića. Kad jedno biće povećava strah drugog bića, za nagradu dobija kratkotrajno smanjenje vlastitog straha. A svako smanjenje straha, zbog naglog kontrasta u razini istog, subjektivno djeluje kao njegov kraj, djeluje kao oslobođenje od straha, iako je strah, u biti, samo malo smanjen i nikad neće u potpunosti nestati. Od svih emocija strah je daleko najjači. On mora biti najjači, jer biće koje u bilo kojem trenutku zanemari strah zbog neke druge emocije, odmah biva kažnjeno prijenosom straha i često pratećim fizičkim napadom drugog bića kojemu je jedini cilj smanjiti svoj strah pojačavajući strah nekog drugog, zbog postizanje egzistencijalnih imperativa, prehrane i prijenosa svog genetskog materijala na potomstvo. Tako je osnovni životni princip – strah. I u životinjskom svijetu strah to još uvijek i jest. Ljudi su, međutim, vjerojatno sasvim slučajno, izmislili alkohol, koji postaje vrlo važan faktor njihove evolucione strategije (izraz 'strategija' ne odražava pravi odnos ljudi i alkohola, jer niti je alkohol nužno nametnut od strane prirode ljudima, pa oni selekcijom dolaze do evolucione strategije koja odgovara novonastalim uvjetima, niti je alkohol racionalno korišten kroz kulturnu evoluciju, kao sredstvo za postizanje nekog cilja, već, kroz evoluciju alkohol ima krajnje nepredvidljive utjecaje na preživljavanje) Alkohol je lako dostupna i jednostavna substanca koja djeluje tako da dovoljno intoksicirana osoba gubi bilo kakav emocionalni odgovor na činjenicu svoga strahom pogonjenog postojanja. Alkoholizirana osoba zauzima stav 'boli me kurac za sve na svijetu, ja sam gospodar svog uma i jebe mi se za prirodu i društvo i njihove glupe i neugodne običaje' . Alkoholizirana osoba postaje svjesna da strah nije obavezan, a pogotovo ne osnovni pokretač života. Zašto osnovni pokretač života ne bi bio alkohol? I onda je takvu osobu vrlo lako nagovoriti da, sa malom sjekirom u ruci, jebe majku nekim ljudima na vrhu velikog zida, ispod kojeg on stoji u alkoholiziranom stanju, dok ti ljudi polijevaju po njemu vrelo ulje ili mu bacaju veliko kamenje na glavu. Takva osoba se uopće ne obazire na hrpe pečenih ljudi, koji su ovima gore jebali majku nedugo prije njega. Neki od tih pečenih još uvijek, sa poda, potpuno onesposobljeni, jebu majku onima gore na vrhu zida. To je zato što je alkohol i analgetik, pa ti pečeni ne osjećaju bol u tolikoj mjeri da bi ta bol nadvladala onaj 'jebe mi se za sve' stimulativni učinak alkohola. Alkohol pojačava i agresiju, odnosno sklonost nanošenja fizičkih ozljeda drugim bićima, uz prateći transfer straha, koji više ne služi za smanjivanje vlastitog straha, nego je takvo zastrašivanje samo sebi svrha i može ići do apsurdnih krajnosti. Strah koji je nekad imao funkciju raspodjele opreza između životom pogođenih stvorenja i svrhu da poveća mogućnost preživljavanja unutar hranidbenog lanca ili dominaciju unutar vrste, u svrhu prijenosa svog genetskog materijala, ta emocija straha je sad, po prvi put, kemijski induciranim putem, postala nešto što je samo sebi svrha. Alkohol je oslobodio ljude od robovanja strahu i predao im ga kao njihovu sposobnost da, bez da su primorani, plaše i fizički napadaju druge (ljude, životinje, drveće, zidove, planine i provalije). Alkohol je i anksiolitik, pa ovi koje alkolizirani pojedinci pokušavaju prepasti, što obično biva uvodom u fizički napad, često to i ne shvaćaju ozbiljno. Alkohol je njima omogućio da, bez straha i u miru, i dalje piju dok se netko trudi da ih prepadne ili fizički napadne. Takvi mirni pojedinci prestaju biti zanimljivi agresivnim alkoholiziranim ljudima, jer im nije zanimljivo strašit nekoga koga se ne može tako lako prestrašiti, odnosno, strah odvojen od svoje osnovne funkcije pokretača života, sad dolazi u situaciju da se ne može realizirati kao svrha samom sebi u stvarnosti, pa se agresivni pojedinci često upuštaju u imaginaciju da su jako strašni i opasni, jer alkohol daje gotovo bezgraničnu sposobnost autosugestije. Tako ta vrsta alkoliziranih ljudi, u nedostatku sebi sličnih, viče i lomi neke potpuno nebitne stvari oko sebe. Taj fenomen agresije je pogodan u ratna vremena, ali nije baš poželjan kad ne postoji opći konsenzus o tome kome treba jebat mater. To dovodi do situacija da agresivni alkoholizirani pojedinci budu uklonjeni preciznim činom onesposobljavanja (trajnog ili privremenog) od strane manje pijanih ili čak trijeznih pojedinaca, kojima nije u interesu da im se lomi imovina. To je moguće jer alkohol u većim dozama djeluje sedativno pa alkoholizirane osobe imaju vrlo ograničen uvid u svijet oko sebe, što njihovo onesposobljavanje čini vrlo jednostavnim. Alkohol u dobroj mjeri smanjuje i sposobnost logičnog razmišljanja pa alkoholizirani pojedinci vrlo često ulaze u rasprave koje obiluju kontradikcijama, bezrazložnim uopćavanjima, emocionalno motiviranim tvrdnjama, što je posebno zanimljivo, jer alkohol djeluje na sve vrste emocija, povečavajući ili smanjivajući njihov intenzitet, potpuno proizvoljno. Takve rasprave rijetko završavaju nekim zajedničkim stavom o temi rasprave, već puno češće sudionici rasprave, zbog sporadične amnezije, gube interes za raspravu i okreću se konzumiranju alkohola, koji će ih uskoro dovesti u nesvjesno stanje ili se rasprava pretvara u svađu, koja nema apsolutno nikakvog logičkog smisla pa ubrzo prerasta u fizički obračun, redovito niskog intenziteta, jer su sukobljeni već jako intoksicirani i skloniji daljnjem intoksiciranju nego kompliciranom verbalnom ili fizičkom sukobu. Alkohol kod nekih ljudi izaziva euforično i veselo stanje, lišeno straha ili agresije, ali zbog svoje prevrtljive prirode kod utjecaja na emocionalna stanja, posebno zbog progresivne konzumacije da bi se održalo stanje veselja, unatoč ograničenoj sposobnosti jetre da samo linearno razgrađuje alkohol, takve situacije ipak vrlo lako završe u nekom obliku devijantnog socijalnog ponašanja, na primjer silovanja unutar rodbinske zajednice, bacanja ručnih bombi, ubrzavanjem vozila teških i po tisuću kilograma do brzina preko 150 km/h ili paljevinom usjeva, privrednih objekata pa i obiteljskih kuća. Alkohol je kroz povijest (barem zapadnu) imao nesumljiv, ali zbog oskudnih povijesnih činjenica, vrlo slabo opisan utjecaj. Tako da se o ulozi alkohola može samo špekulirati. Moje osobno mišljenje je da je alkohol najjača sila u oblikovanju zapadne civilizacije, pošto je relativizirao ulogu straha i sveo ga na nešto manipulatibilno, a time i otvorio vrata mnogim opcijama koje se redovito nazivaju revolucionarnim, a kroz povijest su se manifestirale kroz bezbrojne ustanke i pobune, koji su sve imale u sebi onaj 'jebem im svima milu mater, bez obzira što ja imam lopatu, a oni (pijanu) profesionalnu i oklopljenu vojsku na konjima' prkosni efekat utjecaja alkohola, koji proizlazi iz rušenja straha kao najjače emocije. Kulture u kojima se alkohol nije toliko konzumirao, redovito su imale stabilniji kulturni razvoj, bez praznih hodova tipa 'srednji vijek', koji je nastupio nakon pada Rimskog carstva pod navalom barbara, koji su smatrali trijezne ljude ludim ili, barem, nenormalnim. Alkohol danas ne igra tako značajnu ulogu u društvenom životu, iako su gore navedeni obrasci ponašanja ostali gotovo identični. Alkohol je vješto kanaliziran te distribuiran po mjestima gdje konzumenti ne mogu napraviti veliku štetu, bilo fizičku, bilo materijalnu, pošto se uglavnom međusobno, više-manje fizički onesposobljuju, a šteta na mjestu konzumacije je minimalna, usporedivo sa zaradom od alkohola. Izuzetak su nogometne utakmice i drugi masovni sportski događaji, kada veliki broj iznimno alkoholiziranih i agresivnih pojedinaca, potpuno oslobođenih bilo kakvih inhibicija zbog osobne amnestije koje im pruža sudjelovanje u kolektivnom, dakle bezličnom, vandalizmu, počne praviti velike materijalne štete, a ponekad dovode i do pravih tragedija sa desecima mrtvih. Alkohol je veliki faktor rizika i u prometu, jer automobil današnjih karakteristika može u idealnim uvjetima, kada je vozač smanjeno ili nimalo svjestan okolnosti, a vozilo teško oko jedne tone ubrzano na 200 km/h, potopiti u roku od jedne minute brod na koji bi, prije tristo godina, trebalo satima pucati iz primitivnog topničkog oružja. Isto vrijedi i za građevinske objekte koji bi se našli na putu takvom 'alkoholnom' projektilu. Alkohol, uz sve ove privremene utjecaje na ponašanje pojedinca, izaziva i tešku psihičku i fizičku ovisnost pa tako postaje i opće-zdravstveni problem, a izaziva i mnoge socijalne devijacije, od disfunkcionalnih obitelji do predsjednika nuklearne velesile koji je, jednom prilikom, krenuo na jednu stranu, dok je njegov vojni ataše, koji nosi aktovku sa šiframa za lansiranje kompletnog nuklearnog arsenala, krenuo na drugu stranu, sve pred očima svjetske javnosti dok Clinton diskretno uzima Jeljcina pod ruku i misli: 'Jebote, baš me zanima hoće li se sutra sjećati ovoga...'
Alkohol je bio sa nama prije početaka pisane povijesti i ostat će sa nama do daljnjega. Njegov glavni sponzor, ljudski strah, je u međuvremenu, vjerojatno baš zbog utjecaja alkohola kroz povijest, evoluirao i sada djeluje kroz puno kompleksniji sklop utjecaja, na kolektivnoj i na pojedinačnoj razini, prožimajući sve vidove društvenog i osobnog života. Alkohol ga je oslobodio nužne vezanosti za konkretnan izvor, dao mu je mobilnost, jer ako strah može nestati zbog alkohola, iako se ništa bitno u okolnostima nije promijenilo, strah se može i pojaviti bez obzira na nepostojanje okolnosti na koje bi se mogao pozivati, strah više nema upotrijebnu vrijednost, nego samo prometnu, kao roba na tržištu. Postoji potražnja za strahom i uvijek spremna ponuda straha ili tjeskobe, koja nema sve psihičke manifestacije straha, ali su joj fiziološke identične.
Alkohol ne pomaže u suzbijanju nove vrste straha, čak služi i kao sklonište-inkubator te nove vrste straha. Novi strah, sam sebi svrhom, odavno rashodovan kao neko sredstvo u borbi za preživljavanje, sada više nije vezan za nikakav konkretan izvor. Novi strah je amorfan i uzima svaki zamislivi oblik kao svoj uzrok, manipulacija tom vrstom straha je vrlo učinkovito sredstvo za postizanje bilo kakvih reakcija kolektiva i pojedinca, on je apsolutno djelotvorno i potpuno dostupno oružje, neograničenih mogućnosti. Promišljeno sugestivno upozoravanje na nužan veliki oprez zbog strašnih stvari koje nitko ni ne pokušava popraviti, sugestija za sugestijom i strah se alocira bez puno muke tamo gdje je i najpotrebniji, u strah od samoće, strah od ozbiljnih prijetnji sigurnosti kolektiva, koji je toliko zarazniji od straha od prijetnje pojedincu, jer ugrožava i tradicionalni red, a o njemu nema pregovora na kratke staze. I redovito je korišten za stvaranje novih formi u koje će se taj bezlični sadržaj straha preliti i poslužiti nekoj drugoj svrsi, svrsi koju je najlakše ostvariti putem straha, najmoćnije ljudske emocije, za koju više nitko ne zna odakle dolazi i nitko više ne zna čega ga je, u stvari, strah. Alkohol? Prvo oruđje kojim je Homo Sapiens prilagodio okolinu sebi, a ne sebe okolini. Prvi korak u povijest, povijest borbe protiv straha, borbe koja završava sa strahom, sveprisutnim i nespoznatljivim neprijateljem i gomilom ljudi koji nemaju pojma čega ih je strah i zašto ih je strah. A strah je tu. Emocija bez referenta, Znak svih Znakova i njegov miris, koji se provlaći kroz sve vidove onoga što se, uz alkoholni blagoslov iz davne prošlosti, prodaje kao 'stvarnost'. Strah, tjeskoba ili anksioznost svoju današnju dominaciju ljudskim duhom zaslužuju obezvrijeđivanjem iskonskog, konkretnog i pragmatičnog straha, putem konzumacije alkohola, koji je uzrok tog prirodnog straha gurnuo u nebitno i strah pretvorio u nešto što mora postojati, ali ne mora imati svoj konkretan i stvaran razlog.
Jedina emocija koja se uspješno uzdigla prema ideji univerzalnog kolektivnog duševnog stanja neke ljudske zajednice je emocija straha. Sve druge emocije ostale su, više-manje, vezane za nešto konkretno ili korisno. Alkohol je oslobodio strah svog referenta. Alkohol je kemijska revolucija iz daleke prošlosti koja je možda bila i najveća revolucija ikad. Jer strah danas suvereno vlada, opravdan milijunima svojih najrazličitijih uzročnih pojavnih oblika. Alkohol... alkohol je religija, a strah je bog. Pakao počinje kad pomislite da je ovo oko vas stvarnost.
Post je objavljen 12.08.2005. u 13:57 sati.