-Žao mi je!-Nakon dugog razgovora izgovara Katja pod satom ruskog!
-A što to?
-Pa…
-Smrt mog oca! Zašto? Meni nije žao, naprotiv drago mi je!
-…dobro sad… otac ti je… trebala bi ipak s malo više poštovanja prema mrtvima!…ipak…
-Ipak što! Jedina povezanost između nas dvoje jest krv! Da njega nije bilo, ne bi ni mene, ali ponekad bi mi bilo draže da ne postojim!
-…što te navodi na takvo crnilo… i razmišljanje!
-Ja sam imala…tri godine… i sedam mjeseci, kad nas je napustio! Zapravo me nije ni volio kao kćer jer je htio sina kojim bi se ponosio! Ipak, dobio je kćer …i nakon nekog vremena, moja mama mu je dosadila! Našao je drugu i oženio se njome, dobio sina, rastao se, dobio punomoć nad sinom,… Dalje nisam dobivala vijesti o njemu,… sve do nedavno!
-Znači tebi ga, kao, uopće nije žao!
-Heh!… Ne! Poslušaj me do kraja!
-Dobro!
-…stara se nakon drugog pokušaja uspjela ubiti! Ja sam imala tad… šest godina! Prvi put je pokušala sa alkoholom, no policija ju je našla i upropastila plan!? Slušaš me?
-Da?
-Drugi put,… jednostavno… sve se dogodilo jako brzo… umrla je prirodnom smrću! Ja to smatram samoubojstvom zato jer je to jedino željela za sebe!
-Znači nije te briga ni za nju…?
-Ooooo… itekako da me briga! To je jedini moj razlog za osvetu!
-Osvetu?… kakvu?!
-Poslali su me u dom, a tamo sam pravila samo probleme: krala, tukla se… Stoga su me poslali u popravni dom u London! Upoznala sam ljude koji su mi bili poput obitelji… Jedna od tih osoba bila je dio sekte Vectra Post Mortem i uvukla je nekolicinu u nju… pa i mene. Dali su mi pogled prema jedinstvenom rješenju: pomogli su mi ga pronaći, i jučer; 28.11.2008…
-Plašiš me…
-Učinila sam ono što sam trebala! Ubila ga!
Post je objavljen 12.08.2005. u 13:35 sati.