naznake da je vrijeme odrastanja zaključeno i da proces starenja započinje, a time i usvajanje određenih djelom konzervativnih obrazaca, primijetila sam prije dvije godine tijekom ležerne vožnje gradskim prijevozom dok su mi dva lijepo oblikovana gola djevojačka trbuščića (ne,ne, ovo nije jedna od takvih priča!) onemogućavala razgledanje zagrebačkog perivoja. ništa to ne bi bilo vrijedno spomena da nije bio studeni i da se u meni nije probudio majčinski poriv da ih pokrijem, odvedem na topli jabuka-cimet-med čaj i metodički upoznam sa svim ozbiljnim medicinskim konzekvencama razgolićavanja u studenom. suzdržala sam se.
nastavno na tu zgodu, počela sam primjećivati i druge ozbiljne getting older simptome. juha/čušpajz/varivo/ostali pripravci koji se konzumiraju sa žlicom postali su centralno mjesto blagovanja nakon kojih sebi preporučam lagani odmor u horizontali do pola sata kako bi sve te delicije fino i bez stresa na želudac probavila (tko kaže da ne znam uživati…), suze razgalnice tijekom reklame za generali osiguranje koje se pojačaju kada ženska maznim glasom zapjeva nešto kao „when you neeeeeeeed it!!!“, nagli interes za televizijske filmove koji počinju sa „prema istinitom događaju“, komentar i prijedlog upućeni najdražem u prvim minutama televizijskih filmova koji počinju sa „prema istinitom događaju“, a glasi „ovaj lik će odigrati ključnu ulogu, hajmo se kladit“, interes za cvijeće u lončanicama i uređivanje balkona, interes za kuhanje (ne, čekaj, to je ipak tuđa ispovijest), sklonost ka dekoriranju interijera za božić/uskrs/nova godina praznike, blaga nervoza sa realnom mogućnošću eskaliranja tijekom boravka u zadimljenim prostorijama, gastal terapija nakon predoziranja čokoladom (u najperspektivnijim godinama svoje čoko-narko karijere bilo je trenutaka kada sam mogla pojest pola kile milke, kinder čokoladu, par đepnih izdanja marsa ili snikersa i postavit pitanje „ima li što slatko u ovoj kući?“), nabava toplog pamučnog pojasa za grijanja bubrega zimi (eh, samo se ti smij…), „zatvori jebeni prozor, propuh je“ upozorenja, pojava plastike u novčaniku koja je zamijenila šarene novčanice i minus na tekućem koji je posljedica uvođenja te plastike u potrošačku svakodnevicu, višesatni telefonski razgovori sa THE majkom s dijapazonom tema od nekretnina u vlasništvu obitelji do proljetne alergije stare tetke olge, problemi u pronalaženju zanimljivosti i duhovitosti zlikavaca...mogla bih ovako do sutra…poantu ste shvatili-proces se ozbiljno zahuktao, sve više uočavam sličnosti sa svojim precima, trideseta je na vratima, a priče koje vam inače pričam čine se daleke.
zaključujem da je vrijeme između prve tetovaže, koncerta SOIA u jabuci i ovoga sada stanja brzo preletjelo, da se puno toga dogodilo, a nisam na vrijeme reagirala i zapamtila svaku pojedinost pa da ju izvadim „iz varekine“ onda kada me realnost porazi.
Post je objavljen 12.08.2005. u 10:44 sati.