Ovo je pjesma o kojoj sam vam želio pisati.
Izvodi je Dječji zbor "Zlatna harfa" iz Pakoštana.
(Tekst, glazba i aranžman: M. Rogić)
Pročitajte je pozorno. I nekoliko puta ako treba.
I ne samo to - čujte je...
On je tužan, on je sam.
Njegov tata već je dugo bolestan.
Nema skupu odjeću,
ne odgovara za peticu.
Njemu rugaju se svi,
njega vole gnjaviti.
Zar i ti...?
Ona je sama, žalosna.
Njena mama nekud daleko je otišla.
Nosi staru odjeću,
često dobije jedinicu.
Ogovaraju je svi,
s njom ne žele pričati.
Zar i ti...?
Zamisli
kako bi bilo da to si ti,
kako je teško trpjeti,
zamisli.
Zamisli,
bar za tren da to si ti
i budi onaj što će prvi
ruku pružiti.
On je malen, on je tih.
On se boji dići pogled kraj starijih.
Kao da i nije tu
šutke nosi modricu.
Njega nitko ne brani,
njega nitko ne vidi.
Zar i ti?
Zamisli
kako bi bilo da to si ti,
kako je teško trpjeti,
zamisli.
Zamisli,
bar za tren da to si ti
i budi onaj što će prvi
ruku pružiti.
Budi onaj što će prvi
ruku pružiti.
Prepoznajete li se u njemu ili njoj?
Prepoznajete li se u ostalima?
Ja sam se smrzo dak sam slušao ovu pjesmu. Ako vi niste, niste je pozorno pročitali. Niste je čuli...
Sada, ako ste među ostalima, još je se samo morate sjetiti u pravom trenutku...
Ako ste ona ili on, mogu Vam reći da niste sami. Podignite pogled i naći ćete još jednog njega ili još jednu nju. I ne bojte se dobro potražiti - rjetki su istinski dobri ljudi, ali ih se isplati pronaći. Evo jedan osmjeh - samo za Vas :-)
Post je objavljen 12.08.2005. u 01:16 sati.