Ništa nije tako uzbudljivo kao ljetovanje sa blizancima od godinu i pol. Okupala sam se ravno 4 puta samostalno, tj. bez blizanaca na vidiku. Imala sam namjeru ovo ljeto buditi se svakog jutra i plivati, plivati, plivati, ne bi li svoje mišiće ponovo dovela u radno stanje. Bila je to prilično utopijska ideja koja se u startu pokazala kao nemoguča i u najmanju ruku neumjesna. Samo sam dva jutra uspjela se probuditi dovoljno rano, da se na miru okupam dok banda još spava i odhrkuje snom pravednika i malih beba. More je bilo toplo kao mlako pivo, a to je kvaliteta koju ja neobično cijenim. Ništa mi nije gore od mrzlog mora i tople pive. Zato smatram ovo ljetovanje vrlo uspjelim jer su zadovoljili moje visoke kriterije po pitanju topline konzumiranih tekućina ako ne i po dužini kreveta. Slikala sam nemilice sve što se micalo, raslo i pokušavalo pobjeći, mom već izoštrenom oku fotografa, apsolutnog amatera namjernika. Sve su slike još u leptopu koji čeka da bude ponovo priključen na internet u nekoj sretnijoj varijanti. Tako da za to morate se još malo strpiti. Napravila sam čitav kolosplet slika-priča, koje čekaju da budu poredane po kronološkom ili nekom drugom redu, po momentalnoj inspiraciji autora.
Sada sam u Zagrebu koji me jučer dočekao zvijezdama, a danas umio kišom, a sutra je još daleko. Tu sam par dana, a onda malo Slavonije sa drugačijim mirisima i ljepotama i drugačijim slikama i pričama. Sve spremam kao hrčak sjemenje za zimu, pa kad vas usred zime zaskočim sa ponekom slikom-pričom, nemojte se čuditi ko picek glisti. Malo promjene nikada ne škodi.
Post je objavljen 11.08.2005. u 17:14 sati.