Čovjeku je nužan odmor. «Idite na osamljeno mjesto i odmorite se», govorio je Isus svojim učenicima.
Svakog ljeta mnoštvo ljudi izlazi iz gradova, odlaze sa svojih radnih mjesta da bi se u planinama, na selu ili na moru odmorili.
Jedni u odmoru vide provod. ...
Drugi misle da je odmor u tome da se opuste i u svom moralu...
Neki bi htjeli malo mira....
Mnogi misle da je dovoljno ispuniti svoja pluća kisikom...
Jedni žele upoznati nove ljude, mjesta, narode, jezike...
Odmor je svakome potreban. Svakog umara pretjeran napor u poslu, umore ga ljudi koji ga često povrijede. Muči ga podsvijest koja je ispunjena negartivnim doživljajima, strahovima, tjeskobama, neuspjesima. Čovjeka umore njegove brige, krivi potezi, zlo koje je nanio drugima, svađa, nervoza, lutanja, prigovori ljudi, nutarnja praznina u koju ne unosi dovoljno svjetla...
Neka ti je blagoslovljen odmor u kojem ćeš obnoviti svoj organizam i svoju osobnost. Neka se u tvome odmoru nađe mirna oaza u kojoj ćeš čuti bilo duše i vapaj tijela da ga ne preopterećuješ. Neka se čuje praznina života koja želi biti ispunjena toplinom susreta i nadahnutim razgovorima. Neka te odmor dovede u društvo poznanika, rodbine, obitelji i djece. Neka se raspjeva tvoja duša i razigra tvoje tijelo u doživljaju ljubljenosti i smisla.
Pronađi taj smisao već danas.
Post je objavljen 11.08.2005. u 08:21 sati.