...iako je ovo lito od kurca, sve mi se čini... Ne sićan se kad san zadnji put u Splitu u osmon misecu mora spavat pokriven dekom. A tako je bilo sinoć, a bogme, pari da će bit i večeras. Dok ovo pišem zebu mi noge, dovraga. Bilo je par žestokih dana, ono 40 stupnjeva, a more je bilo toplo ka juhica. Nisan od onih šta stoje u moru po dvi ure, ali ovaj put sam i ja ostajao u moru po uru vrimena, ionako je ko u kadi, a kad izađeš vanka lupi te Zvizdan i suv si za deset minuta. Ne trošim nikakve kremice, pa se najbolje opet utoćat da ne izgoriš.
A sad ima par dana krenila kišurina, pa bura. Pa nemam ja godišnjeg tri miseca, a kakve san sriće, zapeć će u devetom nemilo. Enivej, lipo je u Splitu, nekako ima života, grad je pun-puncat, kad vrijeme dopusti na Baćama se igra picigin do jutra, od stranaca se ne moš micat po gradu... Došla neka nova klijentela, Česi, Nijemci i Talijani su još tu, ali na marginama - istisnili ih Francuzi, Španjolci, Nizozemci, a jutros sam ubra i grupu Portugalaca. Neka ih, samo bi im tribalo objasnit da lokalni svit po tim uskim uličicama ide na posal, u spizu, do kafića na kavu, dakle s nekom svrhom i ciljem, pa je malo teško tu svrhu i cilj ispunit ako njih trideset blesi u nekakav romanički balkon na prostoru od dva metra kvadratna.
Od društvenih aktualnosti, koje ste navikli čitati na ovom blogu ima nešto iako je sezona kiselih kukumara.