A sad malo o alpinizmu….
Kao prvo moram reći: bravo Tomaž!! tomaž humar
Izdržao je psihički i fizički nekoliko dana u stijeni Nanga Parbata, osme planine na svijetu, snijegu i ledu, da ne spominjemo kako je došao solo do mjesta gdje je zaglavio!
Kao što bi alpinisti rekli: nije ga planina htjela….
S druge strane, mogu se poistovjetiti s njegovom ženom (ima i dva klinca) koja je strepila nad njegovim životom ovih nekoliko posljednjih dana! On je bio taj koji se svjesno doveo do tog stanja, a ona Penelopa koja je, eto, silom prilika napretka telekomunikacija znala svaku pojedinost spašavanja iz sata u sat. Ovom prilikom i njoj čestitam. Točno znam kako se osjećala..
Pretpostavljam da sada svi pitaju najbliže alpiniste: pa šta vam to treba? Da se tako verete, gdje nitko ne ide, gdje vas, u krajnju ruku nitko niti ne vidi…eventualno na kraju, ako je pothvat dovoljno vrijedan nekih sitnih vijesti u lokalnim novinama…?? No dobro, ponekad u dnevniku.
Jedan od odgovora je: zov divljine i osjećaj da je čovjek jako malo i krhko biće pod svodom nebeskim…
Adijo!
Ps. molim obratite pozornost da sam uspjela staviti link! Ma, bravo mala! (to ja sebi)
Post je objavljen 10.08.2005. u 19:16 sati.