Kad u ljetno večer
Hodaš sam pustim gradom
Kraj otvorenih prozora staračkoga doma Trešnjevka
Zarobi te zov
Sestro … Sestro … Sestro …Sestro
Uporno i polako, netko
Iznutra doziva.
Polijeću jedan za drugim
Sivi Ždralovi
Sestro … Sestro … Sestro …Sestro
U sobi su pogašena svjetla
Tamo je samo glas, koji doziva
Svoju sestru
Izmakneš se odatle
I na prstima nastaviš šetnju
Post je objavljen 10.08.2005. u 14:24 sati.