zaklonjena iza tebe
udisala sam sol
kroz otvorene prozore
koža ti je mirisala po kruhu
ljudi prozirni od jutra
koracima su prebirali
prosute perlice razgovora
plašt priča pod prstima
pucketao je plavičast
tik do nas
klopotala su jedra
zaustavljenih brodova
pod suncem, sjene dječaka
izrastale su grmolike
umanjivala sam zaborav
jezikom u dlan
utiskivala ti imena
kao sjeme kad siješ
u suhu zemlju:
tu sam odlučila rasti
Post je objavljen 10.08.2005. u 13:33 sati.