Jučer je bio predivan zalazak sunca. Predivno je bilo kada je sunce nestalo iza obzora ostavivši za sobom vatrene oblake. U tim trenucima mi se učini kako samo vatrena ljubav može imati takve plamene boje. Ne znam kako je kod ostalih, kod mene takvi trenuci, kao po nekom pravilu, izazivaju sjećanja na dragu i voljenu osobu. U stvari, to je više želja da je voljena osoba u tom trenutku uz mene i da možemo zajedno podijeliti trenutke ljepote, da možemo osjećati isto, da se možemo ¨prepustiti¨ ……
U slijedećih par dana, neposredno po zalasku Sunca, a na otprilike polovici između mladog mjeseca i obzora (horizonta), možete vrlo lako i jasno uočiti Veneru (zvijezdu Danicu, Večernjaču, Zornjaču). Sigurnost da se radi o Veneri, planetu u našem – sunčevom sistemu, daje vam njen stalni bijeli sjaj. Zvijezde sjaje treperavom svijetlošću koja lagano «vuče» na žuto.
Malo hvalisanja: ako želite vidjeti mene na nebu (Alkion), morate sačekati malo iza ponoći i na istoku će se pojaviti moje sazviježđe (Vlašići) u obliku kolica čije je rudo okrenuto na istok. Ja sjajim najjače.
Post je objavljen 10.08.2005. u 17:23 sati.