,vivias.blog.hr" />


Prebolna tezina olovnog leda u dubini pogleda.Zeljezom okovano ljudsko srce.Blatom prekrivena sjećanja izviru iz osobne tame skrivene od znatizeljnika.
Tuga nesnalazenja u svijetu trodimenzionalnosti, dno postojanja, sljam i nered,
kaos zivota...nistavilo.
I gle...zora novog dana...svjetlost, sestra tame...radost, blizanka tuge
...zeljezo,iskovano u zlato...cvijet, procvijetao u blatu...vrhunac, za skok u slobodu
...kaos, poslaguje puzzle u mozaik vječnog reda...I gle...nistavilo, u blistavoj punini vječnosti.
Post je objavljen 09.08.2005. u 23:57 sati.