Bijasmo pretprošli vikend u Bratislavi. Jedna moja frendica, pogađate, Slovakinja, udala se za svog dugogodišnjeg dečka, Austrijanca, koji je za ljubav svoje drage odlučio preseliti se u glavni grad susjedne mu zemlje. S neskrivenim vas ponosom obavještavam da sam ih ja upoznala, a s obzirom na to da se ovih dana žene još jedni moji frendovi za čiju sam vezu kriva, aktivno razmišljam o tome da promijenim tek jedno ali vrijedno slovo u svom nicku i od kulerice postanem kuplerica. Također razmišljam i o naplaćivanju usluga te profesionalizaciji svoje intuicije.
Dan je bio lijep i sunčan, vjenčanje se održalo u Katedrali i bilo je dvojezično (kako mladoženja ne bi ne-daj-Bože mogao jednog dana reći da nije razumio što mu svećenik priča ili, još gore, da nije znao što točno potpisuje). Nakon vjenčanja mladenci su se u brum-brum-bemveju odvezli u nepoznato, a mi smo prošetali gradom s ciljem da završimo u jednom od naših omiljenih restorana, što nam je, izjelicama, bez greške i uspjelo.
Usput smo vidjeli puno simpatičnih kravica čiju je šetnju središtem grada sponzorirao određeni telekomunikacijski monopolist. Ako niste skužili koji, skužit ćete kad pogledate slike, jerbo je nekoliko kravica suptilno pofarbano u prepoznatljive boje tog velikodušnog i nadasve poštenog pružatelja telefonskih, mobilnotelefonskih i internetskih usluga.
Ovdje vam, zapravo, sve piše.
A evo i nekoliko kravica. Nisu li simpa?
A ova je zakon, priznajte!
Više o Bratislavi obećajem u idućem postu. Do tada ne zaboravite piti puno mlijeka, papati jogurta i sira z vrhnjem. To vam je navodno jako zdravo.
Post je objavljen 09.08.2005. u 20:34 sati.