Jupi!!!. Bliži mi se urlaub i idem kući u svoje rodno selo. Sve sam lijepo isplaniren. Ah kako me prcka taj naš jezik. Skoro sam sfe riječi fergesen a tek sam 1 godinu ođe u Štutgratu. Puno mi je bolje nego u Minkenu na početku. Sada čistim sve prostorije a u toaletenu čak imam i službene rukavice. Jedva čekam da malo dođem kući i da mi baba napravi pogaču na masti sa friškim čvarcima. Pa kad si naklofam luka u maramici….Svakako su mi dodijale one konzerve sa glupim nacrtanim mačkama. Svašta. Ko je još vidio da se na mesni narezak stavljaju slike maca i ćuka. A tako su ukusne. Još kad ih zdereš sa pomfritom. Mljac. Danas sam bila sa slijepom frojndicom Urlike u Šparu i u CA. Ima finih rasprodaja a moram se i lijepo spremit. Da one kokoši kod kuće vide kakvu ja garderobu imam. Kupila sam svašta blještećeg. Pa nek onda i nestane struje. Uzela sam i dvije minice. Al će momci trčat ko terijeri zamnom. Rekla sam i prijateljici Juti da pošalje razglednice iz Makarske koja sam ja napisala svim mojim prijateljicama u selu tako da misle da sam bila tamo. Hihihi. Kako sam zločesta. Uffff. Moram se još i nakvarcat da potamnim. Valjda će me ona koza u solariju htjeti zapržiti pa da misle da sam bila mjesec dana na moru. Onda moram do rent-a-kara. Hihihi. Kara. Baš bi mi to sad dobro došlo. Moram iznajmiti onog kabrija žute boje, mercedesovog da imam ščime gehen nah hause. Baš su skupi. Moram dati puno ojra što sam ušparala za tih par dana vozanja u skupom autu. Al nek selo vidi. Još kad nakrkam sve ovo lažno zlato na sebe. Možda si i kakvog momčića nađem. Al neću svakakog. Mora para imat. Pa da veliku svadbu napravimo. Da cijelo selo dođe. I što manje pojedu i popiju. I što više para da ostave. Pa nek svi puknu od zavisti. Uf ja se zapisa a sad moram na poso i to onaj u javnom veceju. Valjda će biti šta trinkgelda……