Ne bih smjela uopće gubiti vrijeme na piskaranje, pa ću pokušati kratko, iako bih na ovome mogla izgubiti sate.
Kunem se, neki put mi se čini da sanjam.
'Male Rome veseli rad u polju', kaže MUP.
Osim što je to danas osvanulo u novinama, jučer sam ih slušala kako to rječito, yet s osjetnom dozom neugode objašnjavaju na televiziji.
Truć, truć... lakša socijalizacija... truć, truć... nitko ih nije prisilio, a prisila je odlučni faktor... truć, truć... njih to veseli, jer si onda za tu lovu mogu kupiti stvari...
A-ha, dakle, ako njih veseli to što si za lovu mogu kupiti stvarčice, onda je to sasvim u redu, jer nije baš da ih netko sili na rad, a oni bi se, eto, radije igrali.
Gospodo draga, pa i odraslom čovjeku je glavni i prvi motivator za rad to što ga 'veseli da si od zarađene love može kupiti stvarčice'! Zašto se vaša djeca onda ne socijaliziraju na radu u polju? Umjesto da im plaćate vrtiće i šaljete ih u škole, zašto se ne socijaliziraju s krumpirima, i usput još nešto i zarade?
Nije problem ako nema prisile?
Zakon o radu kaže da se osoba mlađa od petnaest godina života ne smije zaposliti, osim na nekim pizdarijama tipa snimanja filmova, predstava i slično.
Zakon ima svoju logiku, jer polazi od toga da bi rad osoba mlađih od te dobi mogao škoditi njihovom zdravlju, razvoju, ćudoređu ili školovanju. Zato niti onaj maloljetnik koji ima petnaest godina ne smije raditi na poslovima koji ga na taj način mogu ugroziti.
Božesačuvaj da se pozivam na primjenu zakona u ovoj državi (to bi bilo krajnje infantilno), ali ograđivati se izjavama koje nemaju veze se osnovnim načelima, zdravom logikom i životnim iskustvom?! Ma dajte, molim Vas...
'Djeca nisu imala dopuštenje za kupanje'?
'Nitko nije znao da će djeca ući u duboku vodu i stradati'?!?
Pa to su djeca, idioti retardirani, a djeca ne znaju, ne opterećuju se regulama, ponašaju se nepredvidljivo, protivno zabranama udovoljavaju trenutnim porivima, ne mare za zakone logike i pristojnosti! Zato i imaju odrasle da umjesto njih predvide, osiguraju i zabrane.
Ovakva izjava ne bi me toliko ni čudila, da je dana prije nego su djeca stradala. Međutim, nakon njihove smrti, bilo bi razumno očekivati da će svi shvatiti zašto djeca ne bi smjela raditi, iako ih to nadasve veseli, i, bar otprilike, na koji način bi rad mogao štetiti njihovom 'zdravlju'.
Zašto niste jednostavno rekli 'Boli nas kurac za male cigane, ionako je bolje da se podave. Još taman da ćemo se brinuti oko dječjeg rada cigančića...'
To bi bilo bliže istini, a i iskrenost bi priskrbila trunku više poštovanja.