Izašao je novi GQ.
U prošlom je na naslovnici bila predivna Charlotte Church, meni do tada nepoznata. Prelijepa je, bar su je tako uslikali. Inače, to je neka razuzdana Welška pjevačica, iz Cardiffa. Oni odvratni britanski tabloidi (ali, volim ih, pogotovo The Sun) ju obožavaju - na način koji se njoj nimalo ne sviđa. Čudna mi je, kaže da grozno pjeva nakon nekoliko pivi. Ja lijepo pjevam kad sam pijan (ljepše nego inače), ili mi se samo tako čini?
U životu se mnogo toga čini. Primjerice da Jessica Simpson ima išta u glavi.
Broj je inače bio posvećen glazbi. Popriličan broj eksluzivnih intervjua. Imaju top 100 now albuma od kojih sam ja čuo za njih svega par. Znam, jadan sam. Promijenit će se to.
Obožavam GQ a i ostale strane (pogotovo muške) časopise. Prepuni su lijepih slika. Čak su im i obične reklame prekrasne. I često se zna naći tester za neki parfem pa se pokazuju i idealnim rješenjem za odvratne smrdljive tramvaje.
Danas je u tramvaju bio neki pingvin. Smrdio je ko kuga po znoju i vrebovao moje mjesto. Došlo mi da mu kažem: ''Božja si djevojka, nek' ti stolicu da.''
Ljudi su se polako poćeli vraćati u Zagreb. Sad je obrnuti proces. Prije bi nakon svakog vikenda bilo sve manje ljudi.
Jessica Simpson je na naslovnici novog GQ-a. Crkni kujo. Glupa si k'o proljev.
Post je objavljen 09.08.2005. u 04:22 sati.