Spremamo se u svatove, pa smo Najnaj i ja odlučili, makar su mladencima najdraži solarni pokloni, pokloniti im neku sliku. Naravno, uz malo keša…
I eto mene u Metropoli, again. Ovajput u misiji obilaska prodajnih galerija. Pošto mi to do sada nije trebalo, a nisam se pripremila s adresama, lunjah gradom. Bole nogeeee...
Prvo uletih u galeriju na našem glavnom državnom trgu. Nije da ne poznam naše najpoznatije slikare (čitaj najskuplje), ali, izbor slika bljak, za puno para. Da ne velim da mi je mačka htjela uvaliti grafiku Popovića, tako reći golu (bez okvira) za nekoliko tisuća kuna. Buah.
A ja držim Popovića iza vrata dnevne sobe (a vrata stalno otvorena tj. slika se rijetko pojavljuje), a jednog našeg lokalnog akademskog slikara na zidu u kuhinji. Nije da ih pocjenjujem, ali, eto, uz puno slika, slučajno su se našli tu gdje su sada..do nekog drugog farbanja zidova...
No da, malo skrenuh s teme. Najme, mene je poslije zaintrigiralo, kako li ja to izgledam ili bolje rečeno kakav sam dojam ostavila na žensku ako je ona pomislila da bih ja mogla/imala nekoliko tisuća kuna za vjenčani poklon??
Da li sam joj izgledala kao mala bogata seljančica…??
Ili zagrebačka purgerica sa svjetskim iskustvom?? (to znam nekad glumiti doma na selu)
Nisam joj mogla izgledati bogato u svom relativno jeftinom kostimiću i cipelicama iz Planetobuće…
Ili si ja to sve samo umišljam, a žena bila fina i pristojna...who knows???
Post je objavljen 08.08.2005. u 21:45 sati.